• Sveti Josemaría dopustio je Bogu da djeluje po njemu
• Primjer svetaca
• Njihova blizina i zagovor

DANA 6. listopada 2002. sveti Josemaría kanoniziran je na Trgu svetoga Petra u Rimu. Ivan Pavao II. u svojoj je homiliji istaknuo kao osobito važno nastojanje utemeljitelja Opus Dei da potiče kršćane na težnju za svetošću usred svakodnevnoga života: »Nije prestajao pozivati svoju duhovnu djecu da zazivaju Duha Svetoga kako njihov unutarnji život, to jest njihov odnos s Bogom, i njihov obiteljski, profesionalni i društveni život, sav satkan od malih zemaljskih stvarnosti, ne bi bili razdvojeni, nego bi tvorili jedan jedini život, „svet i pun Boga”.«^[1]

Svi smo pozvani uvijek ostati blizu Isusa, u odnosu koji nas postupno ispunja mirom jer nas vodi do spoznaje, sa sve većom jasnoćom, da smo u Božjim rukama, ma što se dogodilo. »Običan život kršćanina koji ima vjeru«, naglašavao je sveti Josemaría, »kada radi ili se odmara, kada moli ili spava, u svakom trenutku, život je u kojem je Bog uvijek prisutan.«^[2] Takvo viđenje života liječi naše unutarnje podjele i otvara nam neizmjerno obzorje: »Bog nam se približava i mi možemo surađivati u Njegovu naumu spasenja.«^[3] Otvarati se djelovanju Duha Svetoga – to jest svetosti – pridonosi preobrazbi svijeta i njegovu uzdizanju k Bogu.

Pa ipak, kada razmišljamo o tom poslanju, možemo osjetiti da ono nije za nas, nego za ljude koji su bolje pripremljeni. »Može nam pomoći«, napisao je prelat Opusa Dei, »sjetiti se da Krist nije pozvao svoje učenike zato što su bili bolji od drugih. Dobro je poznavao njihove slabosti i (kao što vrijedi i za nas) najskrovitije kutke njihova srca i njihove prošlosti.«^[4] Nešto slično iskusio je sveti Josemaría kada je utemeljio Opus Dei. Kako je kardinal Ratzinger napisao u članku objavljenom toga dana: »Kada Josemaría Escrivá kaže da smo svi pozvani biti sveci, čini mi se da zapravo govori o svojem osobnom iskustvu, jer on sâm nikada nije činio nevjerojatne stvari, nego se ograničio na to da pusti Boga da djeluje.«^[5]

KADA CRKVA uzdiže nekoga sveca na čast oltara, predstavlja tu osobu kao uzor nasljedovanja Krista. Sveci su živjeli kršćansku nadu i svojim nam svjedočanstvom pokazuju da se isplati slijediti Gospodina, koji je njihove živote ispunio radošću i mirom spojivima s najrazličitijim vanjskim okolnostima.

Istodobno nas svi sveci podsjećaju da je život u Božjoj blizini cilj koji se ne postiže vlastitim snagama, nego je plod božanske milosti. Bog ih je učinio svetima, računajući dakako na njihov slobodan izbor, a često i na njihov odlučan trud. Oni nisu uzori nedostižnih ciljeva, nego »ljudi koji su živjeli nogama na zemlji; iskusili su svakodnevni napor postojanja s njegovim uspjesima i neuspjesima, nalazeći u Gospodinu snagu da se uvijek iznova podignu i nastave svoj put«.^[6] Sveti Josemaría govorio je da se njegov život sastojao od toga da počinje i ponovno počinje, čak i više puta na dan. Taj je napor nazivao »sportskim duhom«. »Daje izvrsne rezultate prihvatiti se ozbiljnih stvari športskim duhom... Izgubio sam u nekoliko navrata? Dobro, ali – ako ustrajem – na kraju ću pobijediti.«^[7]

Put svetosti nije sazdan samo od pojedinačnih junačkih djela, nego od mnogo svakodnevne ljubavi. Svi mi možemo ljubiti jedni druge s Kristovom brižnošću i profinjenošću. U životima svetaca vidimo tu »svakodnevnu ljubav« utjelovljenu u konkretnim djelima. Od njih učimo da u svakoj osobi možemo susresti »Boga „skrivenoga” (Iz 45, 15). Zahvaljujući njima On se objavljuje, postaje vidljiv, uprisutnjuje se među nama«.^[8]

Svaki je svetac stoga »poput zrake svjetlosti koja izvire iz riječi Božje«.^[9] Sveci nam pokazuju različite vidove Kristova lica i Njegova nauka. Kao što nam kaže Katekizam Katoličke Crkve, sveci su »u svojoj bogatoj raznolikosti lomovi jedne čiste svjetlosti Duha Svetoga«.^[10] »Svetost ne znači ništa drugo nego sjedinjenje s Bogom«, govorio je sveti Josemaría. »Što je veća prisnost s Bogom, veća je i svetost.«^[11]

SVECI »kontempliraju Boga, hvale Ga i neprestano se brinu za one koje su ostavili na zemlji. Kada su ušli u radost svoga Gospodara, bili su „postavljeni nad mnogima” (usp. Mt 25, 21). Njihov zagovor najuzvišenija je njihova služba Božjem naumu.«^[12] Sveci nam ne samo pokazuju put svetosti, nego nam i pomažu njime hoditi. Njihovo djelovanje »nije ograničeno na njihove zemaljske životopise, nego obuhvaća i njihovo bivanje i djelovanje u Bogu nakon smrti. Kod svetaca postaje jasno jedno: tko se približava Bogu, ne udaljava se od ljudi, nego im postaje istinski blizak.«^[13] Sveti Josemaría i toliki njegovi sinovi i kćeri u Opusu Dei, možda čak i netko koga smo poznavali, žive u nebu, blizu Boga, i zagovaraju nas.

Tu blizinu i zagovor zapravo već vidimo u našim ljudskim odnosima. Roditelj ili učitelj nastoji pratiti svoje dijete ili učenika u prvim koracima u životu; oni su sami iskusili takvu pomoć dok su bili mladi i sada im je posve prirodno činiti isto za nove naraštaje. Na sličan su se način i sveci morali boriti da žive blizu Boga. Prolazili su kroz teškoće poput naših i podsjećaju nas da je, premda osjećamo sklonost grijehu, svetost mnogo djelotvornija za našu sreću. »Svaki put kada sklopimo ruke i otvorimo srce Bogu, nalazimo se u društvu anonimnih svetaca i priznatih svetaca koji mole s nama i koji nas zagovaraju kao starija braća i sestre koji su nas pretekli u ovoj istoj ljudskoj pustolovini.«^[14]

Gospa je prisutna u životima svih svetaca. Jedino što je sveti Josemaría želio da iz njegova života uzmemo kao primjer bila je njegova ljubav prema Mariji. »Majko moja«, možemo moliti riječima utemeljitelja Opusa Dei, »ti možeš učiniti da se moja duša vine u odlučan i slavni let prema konačnom cilju, Srcu Božjem. - Imaj povjerenja, jer Ona te sluša.«^[15]

^[1] Sveti Ivan Pavao II., homilija, 6. listopada 2002.

^[2] Sveti Josemaría, razmatranje, 3. ožujka 1954., cit. u: sveti Ivan Pavao II., homilija, 6. listopada 2002.

^[3] Sveti Ivan Pavao II., homilija, 6. listopada 2002.

^[4] Fernando Ocáriz, poruka, 20. srpnja 2020.

^[5] Kardinal Joseph Ratzinger, „Pustiti Boga da djeluje”, u: L'Osservatore Romano, 6. listopada 2002.

^[6] Franjo, Angelus, 1. studenoga 2019.

^[7] Sveti Josemaría, Brazda, br. 169.

^[8] Sveti Ivan Pavao II., Angelus, 1. studenoga 1983.

^[9] Benedikt XVI., Verbum Domini, br. 48.

^[10] Katekizam Katoličke Crkve, br. 2684.

^[11] Sveti Josemaría, Ljubiti Crkvu, br. 5.

^[12] Katekizam Katoličke Crkve, br. 2683.

^[13] Benedikt XVI., Angelus, 1. studenoga 2010.

^[14] Franjo, Opća audijencija, 7. travnja 2021.

^[15] Sveti Josemaría, Kovačnica, br. 994.