– Središnjost Isusa Krista: "Ostanite u meni"
– Krstitelj, uzor nasljedovanja Gospodina
ZAPOČELI smo novu godinu. Isus Krist je Gospodar vremena, povijesti, i želimo da On bude središte naših života. Otvara se nova pozornica za ljubav, za služenje, za hodanje putem u Njegovoj prisutnosti. Uzbuđeni smo što se i ove godine „sve više vrti oko Njegove Osobe“[1]. Dolazak Mesije „kvalitativno je najvažniji događaj u cijeloj povijesti, kojoj daje svoje konačno i puno značenje“[2]. On ispunjava naše dane i cijelo postojanje kršćanina. U ovim prvim danima koristimo priliku da Njegovoj božanskoj Providnosti povjerimo nade i snove koje imamo za godinu koju započinjemo.
Središnju ulogu Isusa Krista izražava sam Isus u Evanđelju po Ivanu izrazom "ostanite u meni". Voljeni učenik prisutan je u Gornjoj sobi s Gospodinom i tamo je s njegovih usana čuo ovaj izraz: "Tko ostane u meni i ja u njemu, donosi mnogo ploda" (Iv 15,5). Najmlađi od apostola piše svoje Evanđelje posljednji: imao je više vremena razmišljati i promišljati o Kristovom otajstvu. I nakon mnogo godina, odjek tih riječi još ga uvijek dira. Zato isti izraz nalazimo u prvoj njegovoj poslanici, koju danas čitamo u Liturgiji riječi: "A vi – što čuste od početka, u vama nek’ ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu." (1 Iv 2,24). To se događa između trsa i grana: grane primaju cijeli svoj život od trsa; bez njega postupno gube svoju snagu.
Ostati, „tu riječ tako dragu Gospodinu, koju će mnogo puta ponavljati... Ako ostaneš u Gospodinu, u Riječi Gospodnjoj, u životu Gospodinovu, bit ćeš učenik“[3]. Isus želi ujediniti svoj život s našim; štoviše, stopiti ih. Ostati u njemu znači živjeti za njega, s njim i u njemu. Sveti Ambrozije je rekao: „Sakupite Kristovu vodu (...). Napunite svoje unutarnje biće ovom vodom, da vaša zemlja bude dobro navlažena (...); i kad se napuni, zalijevat ćete druge“[4].
ZA KRŠĆANA, „život je Krist. I ako ponekad, zbog slabosti, umora ili zbog tolikih životnih okolnosti, izgubimo iz vida tu stvarnost, On nas uvijek čeka“ [5]. Sveti Josemaría izrazio je ovu potrebu za sjedinjenjem s Kristom ovim riječima: „Slijediti Krista – 'Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi' (Mt 4,19) – naš je poziv. I slijediti ga tako blisko da živimo s Njim, poput prvih dvanaestorice; tako blisko da se s Njim poistovjetimo, da živimo Njegov Život, sve dok ne dođe trenutak, kada Mu više ne postavimo nikakve prepreke, kada možemo reći sa svetim Pavlom: 'Više ne živim ja, nego Krist živi u meni' (Gal 2,20)“ [6].
Tijekom božićnog vremena, dok promatramo Dijete koje leži u skromnim jaslama, okruženo ljubavlju Marije i Josipa i toplinom nekoliko životinja, pokazujemo mu svoje želje za ljubavlju i jedinstvom s njim. Ako okrenemo pogled prema njemu, tako malom, a ipak Kralju svemira, osjetit ćemo blagi poticaj da postojano ustrajemo kroz ovu novu godinu, kroz cijeli svoj život, u zadatku poistovjećivanja s njim: „Ljubimo Krista, uvijek tražimo njegovu blizinu i sve što je teško činit će se lakim“ [7].
Za jednog Božića, sveti Josemaría izrazio je Gospodinu svoje želje za sjedinjenjem i ljubavlju: „O, Isuse“, rekao sam, „želim biti plamteća vatra lude ljubavi! Želim da moja sama prisutnost bude dovoljna da zapali svijet kilometrima unaokolo neugasivom vatrom. Želim znati da sam tvoj (...). Patiti i voljeti. Voljeti i patiti. Veličanstveni put! Patiti, voljeti i vjerovati: vjera i ljubav. Petrova vjera. Ivanova ljubav. Pavlov žar. Magarcu su još preostale tri minute pobožanstvenjenja, dobri Isuse, i moli… da mu daš više žara nego Pavlu, više ljubavi nego Ivanu, više vjere nego Petru: Posljednja želja: Isuse, neka mi Sveti Križ nikada ne nedostaje.“[8]
IVAN KRSTITELJ ponovno se pojavljuje u današnjem Evanđelju, kao što je to učinio tijekom Došašća. Hramske vlasti šalju svećenike i levite preko Jordana da ga pitaju: „Tko si ti?“ (Iv 1,19). Gnjave ga mnogim pitanjima, pokušavajući ga stjerati u kut: Jesi li ti Mesija, jesi li ti Ilija, jesi li ti prorok? „Što ti kažeš o sebi?“ (Iv 1,22). Krstiteljevi odgovori otkrivaju nekoga tko ima Božju volju kao horizont svog života. „Ja sam glas koji viče u pustinji“ (Iv 1,23). Moja jedina misija - kaže im - jest pripremiti Izrael da primi Otkupitelja otvorenih srca.
Ostati u Isusu Kristu znači biti u zajedništvu s njim: da Isus bude prisutan u našim mislima, u našoj volji, u našim srcima i u našim djelima. Najjasniji dokaz ostanka u Isusu Kristu jest čuvanje njegovih riječi i njegovih zapovijedi; on sam nam je rekao da tko to čini „ostaje u Bogu i Bog u njemu“ (1 Iv 3,24). Molimo Gospodina za dar da svaki od nas, i svi kršćani, mogu disati Evanđeljem. „Sada, pred Djetetom Isusom, možemo nastaviti – slijedeći neke riječi svetog Josemarije – naše osobno ispitivanje: Jesmo li odlučni osigurati da naši životi služe kao uzor i pouka našoj braći i sestrama, nama ravnima, svim ljudima? Jesmo li odlučni biti drugi Krist?“ Nije dovoljno to reći ustima. Vi - pitam svakoga od vas i pitam sebe - vi, koji ste time što ste kršćanin pozvani biti drugi Krist, zaslužujete li da se za vas kaže da ste došli, facere et docere, činiti stvari kao dijete Božje, pozorni na volju svoga Oca, kako biste na taj način mogli potaknuti sve duše da sudjeluju u dobrim, plemenitim, božanskim i ljudskim stvarima otkupljenja? Živite li Kristov život u svom običnom životu usred svijeta?»[9].
Radujemo se s Djevicom Marijom, sretni što u svom naručju držimo Spasitelja, plod njezina najvjernijeg slušanja Božje volje. Po njoj je „Riječ tijelom postala i nastanila se među nama“[10]. Molimo je da nam ne „nedostaje vjere, hrabrosti ili smjelosti vršiti volju našega Isusa“[11].
[1] Mons. Fernando Ocáriz, Pismo, 14. veljače 2017., br. 8.
[2] Benedikt XVI., Homilija, 31. prosinca 2006.
[3] Franjo, Homilija, 1. travnja 2020.
[4] Sv. Ambrozije, Poslanica 2, 4 (PL 16, 880).
[5] Mons. Fernando Ocáriz, Pismo, 5. travnja 2017.
[6] Sv. Josemaría, U dijalogu s Gospodinom, meditacija „Živjeti na slavu Božju“, 1b.
[7] Sv. Jeronim, Poslanica 22, 39.
[8] Sv. Josemaria, Intimne bilješke, Blagdan svetih nevinih, 28. prosinca 1931.
[9] Sv. Josemaria, Susret s Kristom, br. 21.
[10] Liturgija časova, Večernja od 2. siječnja, Kratki responzorij.
[11] Sv. Josemaria, Put, br. 497.