Evanđelje Mt 19, 16-22

U ono vrijeme: Gle, pristupi Isusu neki čovjek i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje«? A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga! Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?«

Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

Komentar

Mladić prilazi Isusu s pitanjem: „Učitelju, koje dobro djelo moram učiniti kako bih postigao vječni život?"

Isus odgovara još jednim pitanjem: „Zašto me pitaš o dobru? Jedan je samo dobar”. A dodaje: „Ako želite ući u život, držite se zapovijedi." I, na pitanje mladića: koje? Isus dodaje: „Ne ubij, ne čini preljub, ne kradi, ne svjedoči lažno, poštivaj oca i majku i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe."

U ovom se trenutku razgovor mijenja i postaje osobniji.

Mladić govori Isusu da se od mladosti držao zapovijedi. I, dodaje: što mi još nedostaje?

Sveti Marko evanđelist naglašava da je Isus, čuvši ovaj mladićev odgovor, bio ganut: „I Isus je upro svoj pogled u njega i zavoli ga" (usp. Mk 10,21).

Tada mu Isus kaže: „Ako želiš biti savršen, idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima, i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi i pođi za mnom ”.

No, mladić je otišao tužan jer je imao mnogo imovine.

Isus se ne nameće. On pristupa svakoj osobi slušajući i nudeći mu životne horizonte. Želi nas voditi putem ljubavi, želi da naš život u potpunosti bude život ljubavi.

Ljubav raste ispunjenjem zapovijedi, ali prije svega slijedeći Isusa: „dođi i idi za mnom“.

Ovako to sveti Josemaría izražava u jednoj od svojih homilija: „Slijedeći Krista: to je tajna. Pratite ga tako blisko da živite s njim, poput onih prvih dvanaest; toliko blisko da se poistovjećujete s Njim. Uskoro ćemo, kad nismo spriječili milost, potvrditi da smo se odjenuli u Gospodina našega Isusa Krista. Gospodin se odražava u našem ponašanju, kao u zrcalu. Ako je ogledalo onakvo kakvo bi trebalo biti, ono će pokupiti ljupko lice našeg Spasitelja, a da ga ne izobliči, bez karikatura: a drugi će imati priliku diviti mu se, slijediti ga” (Prijatelji Božji, br. 299).