Evanđelje (Mt 9, 36 - 10,8)

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.

A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.

Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!

Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Komentar

Današnje evanđelje počinje Isusovim suosjećanjem. Vidjevši te ljude, želi im ono što je najbolje, a shvativši da besciljno lutaju, nudi im najbolje što ima: samoga Boga. To suosjećanje ga potiče da djeluje u ime ljudi pred sobom.

Isus preuzima inicijativu i bira apostole da donesu Boga cijelom svijetu. Traži od nas da molimo da Bog pošalje radnike u svoju žetvu. S ovim Isusovim naukom postaje jasno da je protagonist spasenja On, a ne mi; da najvažnije sredstvo donošenja vjere u srca nisu ljudska sredstva, već nadnaravna. Prvo je ne pokretati apostolske aktivnosti, govoriti, pisati, putovati svijetom. Prvo je moliti. Sveti Josemaría, slijedeći ovo Isusovo učenje, napisao je: „Prvo, molitva; zatim, pokajanje; treće, na 'trećem mjestu', djelovanje.“¹ Apostolat će biti učinkovit samo ako se temelji na molitvi, na sjedinjenju ljubavi s Bogom. A tko su ti radnici koji su toliko potrebni? Svi kršćani: laici, svećenici, redovnici... Svi smo od Boga pozvani donijeti dobru vijest spasenja cijelom svijetu.

Isus dijeli svoju misiju s dvanaestoricom. Kad ih izabere, naziva ih „apostolima“, što znači poslanima, jer ih šalje da čine ono što je i on sam činio od početka svog javnog djelovanja: liječiti bolesne, uskrisivati ​​mrtve, liječiti gubavce i izgoniti demone. To su bili zadaci koji su daleko nadilazili ljudske sposobnosti te dvanaestorice muškaraca, većinom ribara bez ikakve posebne obuke.A što je sadržaj poruke koju Isus daje učenicima? Kraljevstvo Božje. Bog toliko snažno vjeruje u uspostavu  Kraljevstva nebeskog i u otkupljenje ljudskih srca da se „usuđuje“, tako reći, povjeriti ga apostolima. Poput apostola, i ti i ja smo uključeni u ovu misiju. Bog čeka naš slobodni odgovor i suradnju kako bi Kraljevstvo postalo stvarnost.

Isus računa i na nas, danas, upravo sada, ne čekajući prikladniji trenutak kada se osjećamo spremnijima i bolje raspoloženima - nešto što se nikada neće dogoditi, jer nikada nećemo biti dostojni veleposlanici njegove poruke spasenja. Moramo reći da, upravo sada, kada prolazi i pita nas: i kroz našu velikodušnost, Bog već zna kako oblikovati učinkovitog i vjernog apostola.

[1] Sveti Josemaría, Put 82