Evanđelje (Mt 15,21-28)
U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi.
Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!«
Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
Komentar
Isusova je aktivnost bila vrlo intenzivna, te se povremeno povlačio sa svojim učenicima na mjesta gdje su mogli pronaći više mira i tišine za odmor i više vremena za njihovu pouku. Ovom prilikom otišao je izvan granica Galileje, u područje Tira i Sidona, područje naseljeno ne Židovima, već Kanaancima helenističke kulture.
Ali Isusova slava doprla je čak i tamo, te mu je u susret došla žena da ga zamoli da pomogne njezinoj kćeri: „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!“ (r. 22). Ona, koja nije pripadala izabranom narodu, prepoznala ga je kao Davidovog Sina, dugo očekivanog Mesiju, i s velikim povjerenjem ga je zamolila da pomogne njezinoj kćeri.
Sveti Augustin primjećuje da nam ova Kanaanka „nudi primjer poniznosti i puta pobožnosti“[1]. Isprva se čini da je Isus ignorira, ali ona „vapi Gospodinu, koji nije čuo, nego je u tišini smišljao što će učiniti“[2]. Kad ona ustraje, Učitelj odgovara da je došao tražiti izgubljene ovce doma Izraelova. Isus je došao spasiti sve, kao što je u drugoj prilici jasno rekao svojim učenicima: „Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovoga ovčinjaka. I njih moram dovesti, i one će slušati moj glas. Tako će biti jedno stado i jedan pastir“ (Iv 10,16), ali njegovo otkupiteljsko poslanje moralo je započeti s njegovim vlastitim narodom, Židovima.
Kanaanka nije odustala i nastavila ga je gnjaviti. U to vrijeme Židovi su pogane prezrivo nazivali "psima", budući da su se psi smatrali nečistim životinjama. Stoga su Isusove riječi kao odgovor zvučale vrlo oštro: "Nije dobro uzeti kruh djeci i baciti ga psima" (r. 26). Ali žena se nije naljutila niti pokazala povrijeđenom tonom njegova odgovora. "Stalno je molila i, misleći da je uvrijeđena, ponizila se i primila milost" [3].
Papa Franjo primjećuje da „Isusova prividna distanca ne obeshrabruje ovu majku koja ustraje u svom zazivu. Unutarnju snagu ove žene, koja joj omogućuje da prevlada svaku prepreku, treba tražiti u njezinoj majčinskoj ljubavi i u povjerenju da Isus može ispuniti njezinu molbu. I to me navodi na razmišljanje o snazi žena. Svojom snagom one su sposobne postići velike stvari. Poznajemo mnoge! Možemo reći da je ljubav ta koja pokreće vjeru, a vjera, pak, postaje nagrada za ljubav. Dirljiva ljubav prema vlastitoj kćeri navodi je da vapi: 'Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!' A njezina ustrajna vjera u Isusa omogućuje joj da se ne obeshrabri čak ni suočena s njegovim početnim odbijanjem“[4].
Ustrajnost ove žene, nepokolebljiva obeshrabrenjem, prava je lekcija o živoj i aktivnoj vjeri. Uči nas da ne gubimo srce pred životnim teškoćama i da ustrajemo u molitvi, čak i kada se čini da nas Bog ignorira. Ponekad „zamišljamo“, kaže sveti Josemaría, „da nas Gospodin, štoviše, ne čuje, da smo prevareni, da se čuje samo monolog našeg vlastitog glasa. Kao da smo bez podrške na zemlji i napušteni od neba, (...) S tvrdoglavošću Kanaanke, padamo ničice poput nje, koja ga je obožavala, moleći: 'Gospodine, pomozi mi.' Tama će nestati, svladana svjetlom Ljubavi (...). Naš Gospodin želi da se u svemu oslanjamo na Njega: jasno vidimo da bez Njega ne možemo ništa i da s Njim možemo sve“ [5].
[1] Sv. Augustin, Propovijed 77: Vjera Kanaanke, br. 1.
[2] Sv. Augustin, Isto, br. 1.
[3] Sv. Augustin, Isto, br. 10.
[4] Papa Franjo, Angelus, 20. kolovoza 2017.
[5] Sv. Josemaría Escrivá, Prijatelji Božji, br. 304.
Fotografija Diane Simumpande na Unsplashu