Evanđelje (Iv 10,1-10)

U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«

Komentar

Isus koristi dobro poznatu alegoriju iz Starog zavjeta: onu o pastiru koji brine za svoje stado. Ali ono što je sada upečatljivo jest da prije nego što se predstavi kao Dobri Pastir, on za sebe kaže: „Ja sam vrata ovcama“ (r. 7).

Kao što je Bog učinio s izraelskim narodom, tako će i u Crkvi koristiti „pastire“ da se brinu za svoje „ovce“. Međutim, On svima jasno daje do znanja jednu stvar: samo onaj tko vodi ovce do jedinih „vrata“, a to je Krist, jest „dobri pastir“. Svatko tko ih pokušava voditi negdje drugdje je varalica kojeg ne treba slijediti jer „tko ne ulazi na vrata u ovčinjak, nego preskače drugdje, tat je i razbojnik“ (r. 1).

Isus slikovito opisuje lošeg pastira kao nekoga tko „preskače“ na drugo mjesto, koristeći glagol koji evocira radnju nekoga tko se penje da bi došao do mjesta gdje ne bi trebao biti. On stoga upozorava na opasnost korištenja Crkve, pa čak i položaja koji netko ima u njoj, za osobnu korist. Prorok Ezekiel već je u svoje vrijeme osudio takav stav: „Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite“ (Ezekiel 34,2-4).

Benedikt XVI. je u propovijedi održanoj 2009. godine prilikom otvaranja Svećeničke godine rekao: „Kako možemo zaboraviti da ništa ne uzrokuje Crkvi, Tijelu Kristovu, veću patnju od grijeha njezinih pastira, posebno onih koji postaju 'kradljivci ovaca', bilo zavodeći ih svojim privatnim doktrinama ili vežući ih okovima grijeha i smrti? Poziv na obraćenje i utjecanje na Božje Milosrđe upućen je i nama, dragi svećenici; isto tako, moramo ponizno upraviti hitnu i neprestanu molbu Srcu Isusovu da nas sačuva od strašne opasnosti da nanesemo štetu onima koje smo se zakleli spasiti.“[1] Stoga je važno da svi molimo za svetost svećenika i da u Crkvi nikada ne nedostaje dobrih pastira.

Sa svoje strane, „Krist, Dobri Pastir, postao je vrata spasenja čovječanstva, jer je prinio svoj život za svoje ovce. Isus, dobri pastir i vrata za ovce, vođa je čiji se autoritet izražava u služenju, vođa koji, kako bi zapovijedao, daje svoj život i ne traži od drugih da žrtvuju svoj. Takvom vođi možemo vjerovati“, rekao je papa Franjo, „poput ovaca koje slušaju glas svog pastira jer znaju da će s njim ići na dobre i obilne pašnjake. Znak, poziv, dovoljan je, i one slijede, slušaju i kreću putem vođene glasom onoga koga čuju kao prijateljsku prisutnost, istovremeno snažnu i blagu, koja vodi, štiti, tješi i liječi“[2].

Dobri pastir je onaj koji, slijedeći Kristov primjer, ponizno zna da je u službi drugih i ne traži ništa za sebe. „Dopustite mi da vam dam savjet“, predlaže sveti Josemaría: „Ako ikada izgubite iz vida svjetlo, uvijek se obratite dobrom pastiru. Tko je dobri pastir? On je onaj koji ulazi kroz vrata vjernosti nauku Crkve; nije poput najamnika koji, vidjevši vuka kako dolazi, napušta ovce i bježi; a vuk ih grabi i raspršuje stado. Vidite da božanska riječ nije uzaludna; i Kristovo inzistiranje - ne vidite li s kojom ljubavlju govori o pastirima i ovcama, o ovčinjaku i stadu? - praktičan je dokaz potrebe za dobrim vodičem za našu dušu“[3].

[1] Benedikt XVI., Homilija za Drugu večernju Presvetog Srca Isusova, petak, 19. lipnja 2009.
[2] Papa Franjo, Regina Coeli, 7. svibnja 2017.
[3] Sv. Josemarija, Susret s Kristom, 34.
Fotografija: Nick Tiemeyer na Unsplashu