Evanđelje (Mk 12, 1-12)

U ono vrijeme: Uze Isus svećenicima, pismoznancima d starješinama zboriti u prispodobama:

»Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugoga slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.«

»Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.

Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.

Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!«

I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

Komentar

Prispodobom o vinogradu Isus osuđuje stav vođa naroda, koji su prezirali i uništavali proroke koje im je Bog slao; i, iznad svega, proriče odbacivanje samog Sina Božjega, kojeg će izbaciti iz Jeruzalema i ubiti, kao što vinogradari čine sa sinom vlasnika vinograda.

U širem smislu, prispodoba ne samo da osuđuje ponašanje Isusovih suvremenika, već i ravnodušan, pa čak i neprijateljski stav koji mi ljudi možemo pokazati prema Božjim djelima. Bog je uvijek brižan i zabrinut za naše dobro te šalje ljude koji nam mogu pomoći da donosimo plodove, ali koje možemo odbaciti jer nam stvaraju nelagodu. Božanska dobrota, koja nam nudi milost i brigu, poput one pokazane vlasniku vinograda u paraboli i one pokazane Bogu za Izrael, poziva na našu spremnost da donosimo plodove vrline i svetosti; da iskoristimo milost i ne odbacujemo one koji traže njezine plodove u nama.

S druge strane, iako prispodoba ima tragičan ton, Isusove riječi nude i poruku nade. Kako je objasnio papa Franjo, iako je vlasnik vinograda imao pravo osvetiti se, baš kao što je Bog mogao osvetiti svog raspetog Sina, ipak, „Božje razočaranje zbog izopačenog ponašanja ljudi nije posljednja riječ. U tome leži velika novost kršćanstva: Bog koji, čak i razočaran našim pogreškama i našim grijesima, ne krši svoju riječ, ne staje i, prije svega, ne osvećuje se!“ [1]

„Braćo i sestre“, nastavio je Papa, „Bog se ne osvećuje! Bog ljubi, ne osvećuje se, čeka da nam oprosti, da nas zagrli. Kroz 'odbačeno kamenje' - a Krist je prvi kamen koji su graditelji odbacili - kroz situacije slabosti i grijeha, Bog nastavlja puštati u optjecaj 'novo vino' svog vinograda, to jest milosrđe: to je novo vino Gospodnjeg vinograda: milosrđe. Postoji samo jedna prepreka Božjoj upornoj i nježnoj volji: naša arogancija i naša pretpostavka, koja se ponekad pretvara u nasilje! Suočena s tim stavovima, i tamo gdje se ne donosi plod, Božja riječ zadržava svu svoju snagu prijekora i upozorenja: 'oduzet će vam se kraljevstvo Božje i dati narodu koji će donositi njegove plodove'“ [2].

[1] Papa Franjo, Angelus, 8. listopada 2017.
[2] Isto.