Evanđelje (Iv 20,19-31)

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« 

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« 

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Komentar

Na Uskrs, Isus se ukazao učenicima, koji su bili povučeni u strahu, kako bi ih ispunio radošću i poslao ih da naviještaju Radosnu vijest kao što ga je Otac poslao. Gospodin im je pokazao svoje slavne rane kao opipljiv dokaz svoje pobjede i poželio im mir, koji je „dragocjeni dar koji Krist nudi svojim učenicima nakon što je prošao kroz smrt i pakao“, objašnjava papa Franjo. „To je plod pobjede Božje ljubavi nad zlom, to je plod oprosta.“[1]

Evanđelje za ovu drugu uskrsnu nedjelju govori nam da učenik Toma tom prilikom nije bio s ostalima. Kad se vratio, ne vjeruje njihovom radosnom svjedočanstvu: „Vidjeli smo Gospodina!“ Možda to pripisuje unutarnjem iskustvu ili kolektivnoj zabludi. Toma zahtijeva nešto više od apostolskog svjedočanstva i traži jasne znakove da povjeruje i promijeni svoj život. Sljedeće nedjelje Isus se ponovno ukazao. „Možda i vi u ovom trenutku čujete ukor upućen Tomi“, napisao je sveti Josemaría: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran; i, s apostolom, iz vaše duše, s iskrenim kajanjem, izaći će taj vapaj: 'Gospodine moj i Bože moj! Definitivno te prepoznajem kao svog Učitelja i od sada - uz tvoju pomoć - čuvat ću tvoje učenje i nastojati ga vjerno slijediti'“[2].

Na ovu Nedjelju Božjeg milosrđa, papa Franjo je komentirao: „Ulazeći u Božje otajstvo kroz rane, shvaćamo da milosrđe nije jedna od njegovih drugih osobina, već sam otkucaj njegova srca. I tada, poput Tome, više ne živimo kao nesigurni učenici, pobožni, ali neodlučni, već postajemo istinski zaljubljeni u Gospodina“ [3].

Prirodno je da osjetimo Tominu čežnju - vidjeti i dodirnuti Isusa - jer znamo kroz svoja tjelesna osjetila. Zato se pitamo, s Papom: „Kako danas možemo okusiti tu ljubav, kako danas možemo dodirnuti Isusovo milosrđe? Evanđelje nam to sugerira kada ističe da u samoj uskrsnoj noći (usp. r. 19) prvo što je Isus učinio nakon svog uskrsnuća bilo dati Duha da otpusti grijehe. Da bismo iskusili ljubav, moramo proći kroz to: dopustiti si da nam bude oprošteno.“[4]

Također možemo osjetiti da je posljednje blaženstvo koje je Isus izrekao na zemlji, potaknuto nevjernim Tomom, upućeno nama: „Blago onima koji nisu vidjeli, a ipak su vjerovali.“ Vjera, povjerenje u Boga bez upečatljivih dokaza, blagoslov je, dar za koji moramo ponizno tražiti: „Umnoži nam vjeru!“ (Lk 17,5). To je dar koji moramo njegovati i prakticirati svakodnevnim djelovanjem, jer „Tko vjeruje u mene, i on će činiti djela koja ja činim; i veća će od ovih činiti jer idem k Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću to da se proslavi Otac u Sinu“ (usp. Iv 14,12-14). Zato je sveti Josemaría rekao: „Bog je neprestano onaj isti oduvijek. - Treba dosljednih vjernika i obnovit će se čudesa što ih čitamo u Svetom pismu.“[5].

[1] Papa Franjo, Regina Coeli, Druga uskrsna nedjelja 2013.
[2] Sv. Josemarija, Prijatelji Božji, 145.
[3] Papa Franjo, Homilija, Misa, Druga uskrsna nedjelja 2018.
[4] Isto.
[5] Sv. Josemarija, Put, 586.