Evanđelje (Iv 8:51-59)

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«

Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Komentar

Bližimo se Velikom tjednu. U riječima našeg Gospodina koje nam sveti Ivan bilježi u ovom odlomku, vidimo oštar kontrast između Isusove poruke i svjetovnog shvaćanja Židova s ​​kojima razgovara.

Naš Gospodin govori o svom odnosu s Ocem i svom intimnom poznavanju Njega. To čini tako snažnim riječima da čak na sebe primjenjuje riječi „Ja jesam“, koje knjiga Izlaska koristi za samog Boga (usp. Izl 3,13-14).

Sveti Ivan nam tako još jednom otkriva da je Isus više od samo čovjeka: on je utjelovljenje istinskog Boga Izraelova. Stoga Isus sa sigurnošću može potvrditi da tko god drži njegovu riječ, neće vidjeti smrti (usp. r. 51) i da prije nego što se Abraham rodio „on već jest“ (usp. r. 58).

Ljudi koji ga slušaju zgroženi su kada Isus tvrdi da tko god drži njegove riječi nikada neće umrijeti. Znaju da samo Bog može dati takvu izjavu i optužuju Isusa da je opsjednut demonom. Čak su i najveće ličnosti Izabranog naroda umrle, uključujući Abrahama i proroke, te stoga nisu imali razloga vjerovati da će Isus pretrpjeti drugačiju sudbinu ili da svojom riječju može pobijediti smrt.

Kad Isus odgovori prisvajajući si božanske riječi „Ja jesam“, oni ne vide drugu mogućnost nego provesti u djelo ono što je zapovijedao Levitski zakonik: „Tko pohuli ime Gospodnje, bit će pogubljen; sva zajednica neka ga kamenuje“ (Lev 24,16). Ali Isus zna da njegovo vrijeme još nije došlo i izmiče im.

Danas vidimo kako nas Isus traži da priznamo da je on utjelovljeni Bog i da se s povjerenjem prepustimo njegovoj Riječi života. To potpuno povjerenje u našem srcu može se pojaviti samo ako ispravno odgovorimo na pitanje koje mu Židovi ovdje upućuju: „Tko tvrdiš da si“?

Ovaj odgovor je u konačnici suština naše vjere: prepoznavanje da je Isusov pravi identitet identitet Sina Božjega koji je postao čovjekom za nas.