Evanđelje (Mt 16,13-20)

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« 

Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 

A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Komentar

Pitanje Isusova identiteta pojavljuje se s određenom učestalošću u Evanđeljima, misterij koji Isusovi suvremenici nisu mogli dešifrirati i za koji je Crkvi trebalo vremena da ga doktrinarno definira. U toj prilici, tijekom boravka u blizini Cezareje Filipove, sam Isus pita svoje učenike tko je on, prema mišljenju ljudi i prema njima samima. Apostoli odgovaraju da ga neki smatraju "Ivanom Krstiteljem, drugi Ilijom, a treći Jeremijom ili jednim od proroka" (r. 14). To naglašava ograničenu ljudsku sposobnost razumijevanja identiteta i poslanja Isusa, kojeg brkaju s nekim prorokom; čak i s Ivanom Krstiteljem, koji je već umro.

Ali „to nije slučaj s Petrom“, objašnjava Katekizam Crkve, „kada ispovijeda Isusa kao ‘Krista, Sina Boga živoga’ (Mt 16,16), jer Isus svečano odgovara: ‘Ovo ti nije objavilo tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima’ (Mt 16,17)“[1]. Ovom izjavom Isus pojašnjava da se tajna njegove Osobe razumije samo ako je Bog Otac objavi; ili bolje rečeno, kada nas učini sve sposobnijima da ga upoznamo. Po božanskom naumu, Petar je primio ovu objavu s neba i spreman ju je ispovjediti.

„Šimun Petar u svojim ustima pronalazi riječi veće od sebe, riječi koje ne dolaze iz njegovih prirodnih sposobnosti“, objašnjava papa Franjo. „Možda nije učio u školi, a ipak je sposoban izgovoriti te riječi, riječi jače od sebe! Ali nadahnute su nebeskim Ocem (usp. r. 17), koji prvom od dvanaestorice otkriva pravi identitet Isusa: On je Mesija, Sin poslan od Boga da spasi čovječanstvo. I iz tog odgovora Isus shvaća da, zahvaljujući vjeri koju mu je dao Otac, postoji čvrsti temelj na kojem može graditi svoju zajednicu, svoju Crkvu. Zato kaže Šimunu: 'Ti si Petar, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju' (r. 18)“[2].

Isus je mogao odabrati mnoge druge ljude, možda utjecajnije i sposobnije od Petra iz ljudske perspektive, kao temelj svoje Crkve. Međutim, izabrao je Šimuna ribara, kojeg su ostali učenici prepoznali kao Isusovog namjesnika i prvog među svima njima.

Komentirajući ovu scenu, papa sveti Lav Veliki stavio je u Isusova usta riječi koje objašnjavaju Petrov primat, njegovo sudjelovanje u Isusovoj moći i njezin kontinuitet kroz vrijeme: „Kao što ti je Otac moj objavio moje božanstvo, tako ti sada otkrivam tvoje dostojanstvo: Ti si Petar. Ja, koji sam nepokvareni kamen, kamen temeljac koji je dva naroda učinio jednim, ja, koji sam temelj izvan kojeg nitko ne može graditi, kažem ti, Petre, da si i ti stijena, jer ćeš biti ojačan mojom snagom na takav način da ono što mi pripada mojom snagom bude zajedničko nama oboma kroz tvoje sudjelovanje sa mnom. Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata pakla je neće nadvladati. Na toj snazi ​​- misli - sagradit ću vječni hram i uzvišenost Crkve svoje, koja će dosezati do neba i stajati na čvrstoći Petrove vjere.“[3]

Ljubav prema Papi, tko god on bio, stoga je temeljna karakteristika svakog kršćanina. Sveti Josemaría to je objasnio ovako: „Tvoja najveća ljubav, tvoje veliko iskazivanje počasti, tvoje najdublje poštovanje, tvoja najpodložnija poslušnost, najveća naklonost, trebaju biti također za Namjesnika Kristova na zemlji, za Papu.

Mi katolici moramo znati da, nakon Boga i naše Majke, Presvete Djevice, po hijerarhiji ljubavi i autoriteta dolazi Sveti Otac.“[4].

[1] Katekizam Katoličke Crkve, br. 442.
[2] Papa Franjo, Angelus, 27. kolovoza 2017.
[3] Sv. Lav Veliki, Propovijed 4 na obljetnicu ređenja, 2-3.
[4] Sv. Josemaria, Kovačnica, br. 135.