Evanđelje (Mt 12, 1-8)

U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: »Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.« On im reče: »Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!

I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!«

Komentar

U današnjem Evanđelju Isus nas poziva da razmislimo o nedjeljnom počinku. Uči nas da se ne radi samo o poštivanju zakonskih propisa, već da su ti propisi podređeni većoj zapovijedi: poštovanju Boga.

Farizeji su se suočili s Isusom oko subote. Isus je, svojim božanskim autoritetom, prenio konačno tumačenje Zakona. Bog je zapovjedio poštivanje subote, ustanovio ju je i naredio ljudima da se suzdrže od rada na taj dan. S vremenom je zapovijed koju je dao Bog postala složenija i razvila se u skup krutih pravila: postojalo je 39 vrsta poslova zabranjenih na subotu.

Ali Isus nas uči pravom značenju subote: častiti Boga na dan posvećen Gospodinu, podsjećajući nas da naši životi pripadaju i trebaju biti usmjereni prema Bogu. Kako bi to ilustrirao, navodi primjer kralja Davida, koji je, gladan, jeo posvećeni kruh. Kad smo gladni, žedni ili pospani, teško je da se naši umovi usredotoče na Boga.

Kršćani, slijedeći istu židovsku tradiciju, premjestili su subotu na nedjelju, jer je to dan na koji se dogodio središnji događaj našeg spasenja: Kristovo uskrsnuće. Poštivanje nedjeljnog odmora podsjeća nas na središnju ulogu Krista u našim životima.

Papa Franjo nas je podsjetio da „nedjelja nije dan za brisanje drugih dana, već za sjećanje na njih, blagoslov i mir sa životom. Život je dragocjen. Nije lak, ponekad je bolan, ali je dragocjen“ (Homilija, 5. rujna 2018.).

Sveti Josemaría je rekao: „Odmor znači doći k sebi: obnoviti snage, ideale i planove... Ukratko: Promijeniti zanimanje da bi se poslije vratilo – s novim poletom – na uobičajeni posao." (Sveti Josemaría, Brazda, 514).

Trebamo odmor, ali da ponovno usmjerimo svoje umove i srca na ono što je najvažnije u našim životima: ljubav prema Bogu u svakodnevnom životu. Zato, kada Isus kori farizeje, to je zato što su im se srca udaljila od prave svrhe odmora, a to je častiti Boga. Poštujući niz pravila, farizeji su iskrivili propis prema sebi.

I ti i ja želimo da Bog bude središte naših života. Nedjelja usmjerava naš pogled na Boga, koji je onaj koji nas istinski može usrećiti, i podsjeća nas da Boga moramo staviti u središte naših svakodnevnih aktivnosti.