Evanđelje (Lk 6, 27-38)
»Govorim vama koji slušate: 'Volite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze. Blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vam prijete. Ako te tko udari po obrazu, okreni mu i drugi. Od onoga koji uzima tvoj ogrtač, ne skrivaj košulju. Tko te god nešto traži, daj mu to, a ako ti netko uzme što tvoje – ne traži to natrag. Kako hoćete da ljudi vama čine, činite i vi njima.
Ako volite samo one koji vas vole, zašto biste dobili blagoslov? Jer i grešnici vole one koji njih vole. I ako činite dobro samo onima koji vama čine dobro, zašto biste dobili blagoslov? I grešnici čine isto. I ako posuđujete samo onima od kojih se nadate da će vam vratiti, zašto biste primili blagoslov? I grešnici posuđuju grešnicima da im sve bude vraćeno. Nego volite svoje neprijatelje, činite dobro i posuđujte tako da se ne nadate ničemu zauzvrat – vaša će plaća biti velika, a vi ćete biti sinovi Svevišnjega. On je dobrostiv prema nezahvalnicima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan vaš otac.
Ne sudite druge, pa nećete biti suđeni. Ne osuđujte, pa nećete biti osuđeni. Oprostite i bit će vam oprošteno. Dajte, i bit će vam dano. Mjeru dobru, natovarenu, natresenu, prelivenu – dat će u vaše krilo. Onom mjerom kojom mjerite i vama će se mjeriti.«
Komentar
Nakon što je predstavio blaženstava, ključeve koji otkrivaju gdje se nalazi istinska sreća (usp. Lk 6,20-26), Isus sada ukazuje na put kojim će se to postići. To je naporan i trnovit put, ali vrijedan napora da ga se poduzme. Njegove su riječi zahtjevne.
"Volite svoje neprijatelje." Zar to ne nadilazi naše ljudske sposobnosti? To je svakako teško, ali i nužno. Potrebno je samo otvoriti oči da vidimo da ljudi u profesionalnim odnosima, u političkim i društvenim raspravama, pa čak i kad provodimo vrijeme s prijateljima i članovima vlastite obitelji, mogu biti povrijeđeni. Zbog toga što drugima nešto zamjeramo, zbog želje da im se osvetimo i da ih ponizimo, možemo počiniti nepravde. A kad se na takve postupke odgovori nasiljem, posljedice su još gore. Sukobi se moraju prevladati potpuno drugom perspektivom. Isusov savjet je kreativan i djelotvoran: samo ljubav može razoružati mržnju.
"Činite dobro onima koji vas mrze." Je li pravedno zahtijevati da činimo dobro nekome tko nam se zamjerio ili nam je učinio zlo? “Isus ne namjerava potkopati tijek ljudske pravde; On, međutim, podsjeća svoje učenike da moraju održavati bratske odnose kako bi zaustavili prosuđivanje i osudu. Kršćanin mora oprostiti! Zašto? Zato što je i njemu ili njoj oprošteno.”[1] Isus je dao svoj život na križu kako bi donio spasenje cijelom svijetu, pa i onima koji su Ga progonili.
"Blagoslivljajte one koji vas proklinju." Koliko štete čine uvrede, klevete i tračevi - i kako se lako opravdavamo kad se pridružimo zboru onih koji ogovaraju! Moramo biti oprezni jer, kako upozorava sveti Jakov: „Takva je iskra i ljudski jezik. On je među dijelovima našeg tijela pravo zlo jer ga cijelog prlja; pali cijeli naš život, a njega samog potpaljuje pakao.” (Jak 3,6) Govoriti loše o drugima nikada ne može biti znak Kristova učenika, već sasvim suprotno. Osoba koja zna voljeti dobro, govori dobro čak i o onima koji ga vrijeđaju i želi im najbolje - da ih Bog blagoslovi. On moli čak i za one koji mu nanose zlo: "Molite za one koji vam prijete."
"Neka bude daleko od nas", naglašavao je sveti Josemaria, "to da pamtimo tko nas je sve uvrijedio ili koja smo sve poniženja pretrpjeli - bez obzira na to koliko su drugi bili nepravedni ili nepristojni - jer ne bi bilo ispravno da Božji sin vodi o ljudima dosjee iz kojih će čitati popis pritužbi. Nikada ne smijemo zaboraviti Kristov primjer.«[2] Kršćanski put zahtijeva suočavanje s teškim kušnjama koje uključuju patnju, kao što je Isus trpio na križu. Ali to je put mira, radosti i ljubavi koji vodi sreći. Samo oni koji opraštaju i ponašaju se kao dobra Božja djeca našeg milosrdna Oca bit će blagoslovljeni.
“Ovaj odlomak iz Evanđelja s pravom se smatra temeljem kršćanskog nenasilja”, rekao je Benedikt XVI. "Nije riječ o tome da se podlegne zlu, to bi bilo lažno tumačenje zahtjeva da se 'okrene drugi obraz' (usp. Lk 6, 29), nego o tome da se na zlo odgovori dobrim (usp. Rim 12,17-21) i tako razbije lanac nepravde. Ljubav prema neprijatelju čini jezgru 'kršćanske revolucije', revolucije koja se ne temelji na strategijama ekonomske, političke ili medijske moći: revolucija ljubavi u konačnici se ne oslanja na ljudske snage, nego je Božji dar koji se dobiva tako da imamo isključivo i neograničeno povjerenje u njegovu milosrdnu dobrotu. To je novost Evanđelja koja tiho mijenja svijet!”[3]
________________________________________[1] Franjo, Opća audijencija, 21. rujna 2016.
[2] Josemarija, Prijatelji Božji, 309.
[3] Benedikt XVI., Angelus, 18. veljače 2007.