Evanđelje (Mt 23, 23-26)

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!«

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.«

Komentar 

Današnje Evanđelje dio je govora o nevolji, gdje Isus objašnjava posljedice pukog poštivanja vanjskih aspekata Zakona. Jedan od pojmova koje Isus više puta koristi jest: licemjeri i slijepci. Licemjer je netko tko govori jedno, a čini drugo, ponašajući se kao glumac u stvarnom životu. Licemjer lako mijenja svoje srce iznutra i postaje slijep. Mijenjaju svoju perspektivu, prilagođavajući je svojim osobnim okolnostima, misleći samo na sebe prema vlastitoj udobnosti, i taj ih stav vodi u sljepoću.

Pismoznanci i farizeji čine vanjska djela poput plaćanja desetine, pranja čaša i tanjura itd., ali to čine kako bi ih drugi vidjeli. Sva su ta djela dobra. Ali njihov unutarnji stav je sebičan. Ne čine ih iz ljubavi, milosrđa ili vjernosti, kako Isus pokazuje. To je srž Zakona, razlog za izvršavanje vanjskih djela.

U Božjim očima, unutarnje ima prednost nad izvanjskim. Naši vanjski postupci posljedica su naše unutarnje prirode. Postajemo sveci pročišćavajući svoje namjere, nastojeći dobro birati i njegujući želju da volimo Boga iznad svega. Stoga je ono što činimo izvana uzrokovano srcem. Zato ono što moramo promijeniti je naše srce. Kao što papa Franjo kaže: „Granica između dobra i zla nije izvan nas, već u nama. Možemo se zapitati: Gdje je moje srce? (...). Bez pročišćenog srca ne mogu se imati istinski čiste ruke i usne koje izgovaraju iskrene riječi ljubavi, milosrđa i oprosta. Samo iskreno i pročišćeno srce to može učiniti“ [1].

Evanđelje uvijek zadržava svoju živu aktualnost. Stoga se možemo zapitati doživljavamo li i mi ono što su činili pismoznanci i farizeji: što me motivira da činim ovo djelo - ljubav prema Bogu i drugima ili moje vlastito zadovoljstvo? Sveti Josemaría nas je poticao: „Kad netko iskreno ljubi Boga, ne ustručava se davati, ne ustručava se dijeliti, ne traži zahvalnost u tisućama svakodnevnih detalja. A kad netko istinski ljubi, daje radosno, bez brojanja i bez traženja zahvalnosti: prilika da se rado troši dovoljna je duši!“[2] Zamolimo našu Blaženu Majku Mariju za pomoć da uvijek djelujemo iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

[1] Franjo, Anđeo Gospodnji, 30. kolovoza 2015
[2] Spomen knjiga blaženog Josemarije Escrive. Javier Echevarria, str. 52.