Evanđelje (Mt 15,21-28)

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu nato njegovi učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« 

Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Komentar

Prave učitelje pokreće želja da dopru do srca ljudi i sposobni su vidjeti ispod površine i u dubinu. Pravi učitelj nije zadovoljan pukim ponavljanjem stvari i zahtjevom za mehaničkim učenjem. On traži putove za one pred sobom i zna kako ih voditi i ispravljati na putu kojim pojedinac mora krenuti kao protagonist. Pravi učitelj zna da mora poticati one kojima pomaže da sami otkriju. Pravi učitelj misli na osobu i stoga nastoji provoditi svoj rad i ponuditi svoju nastavu u širokom kontekstu: poput istinskog čišćenja tla, postavljanja temelja, otvaranja srca i nadahnjivanja širokim vizijama. Tako je Isus djelovao svojim riječima i djelima, i to je snažno očaralo one koji su ga slušali, lažne učitelje, a i nas danas.

Isus je došao svima, ali u njegovom poslanju postoji jedan prioritet: izgubljene ovce doma Izraelova. Te ovce zauzimaju posebno mjesto u njegovu srcu: one su izabrani narod, kojem su dana obećanja, kojem su dani toliki darovi. Ali ono što se dogodilo Izraelu jest da, kao narod, nije bio vjeran svom pozivu, iako bi Crkva nastala iz malog ostatka. Ova vjera koja je nedostajala Izraelu mora se probuditi, a Isus to pokušava učiniti tako što kao uzore predstavlja i ljude koji, iako ne pripadaju Izraelu, imaju vjeru. Ustrajnu vjeru. Vjeru koja djeluje.

Iz Isusovih riječi nema sumnje u dostojanstvo Izraela. Istovremeno, jasno je da nas vjera vodi putem spasenja. Ne mogu se navoditi vanjske privilegije: gdje je vjera, tu je i život. I ta Kanaanka, koja je iskreno voljela svoju kćer i toliko vjerovala u Isusa, prethodila je mnogim Izraelcima na putu svetosti. Jedna od ključnih fraza odlomka sažima to za nas: „Ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš.“ Pavao to izražava ovako: „sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.“ (Filipljanima 2,12-13). Bog nas potiče i potiče, ali vjera i ljubav grade se na našem odgovoru na taj božanski poziv u našem svakodnevnom životu. U stvarnosti, postići ćemo sve što želimo pokazujući to svojim djelima.