Evanđelje (Mt 11,25-30)
U ono vrijeme reče Isus:
»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«
Komentar
Isus moli naglas, a evanđelist bilježi točne riječi kojima se obraćao Bogu: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ (Mt 11, 25-27). Naziva ga Ocem i raduje se njegovoj sklonosti prema malenima i činjenici da im otkriva najdublje stvari. Doista, Bog se raduje djeci, jer, kako nas podsjeća papa Franjo, „djeca su sama po sebi blago za čovječanstvo, a i za Crkvu, jer nas neprestano podsjećaju na uvjet potreban za ulazak u kraljevstvo Božje: da se ne smatramo samodostatnima, već potrebnima pomoći, ljubavi i oprosta. A svima nam je potrebna pomoć, ljubav i oprost“[1].
Sveti Josemaría iskusio je onu božansku sklonost koja, kada hoće, jednostavnošću obasjava srca onih koji ga traže, kako bi mogli prodrijeti u božansku intimnost i shvatiti što znači biti Božja djeca. Jedinstveno iskustvo koje se dogodilo određenog dana, 16. listopada 1931. Godinama kasnije, prisjetio se što je doživio tog dana, vidjevši u sebi ispunjene Isusove riječi zapisane u Mateju: „Mogao bih vam reći koliko je dugo, koliko daleko išla ta prva molitva djeteta Božjega. Od djetinjstva sam naučio zvati Oče u Gospodnjoj molitvi; ali osjetiti, vidjeti, diviti se toj Božjoj želji da budemo njegova djeca... na ulici i u tramvaju - sat, sat i pol, ne znam - Abba, Oče!, morao sam vikati. U Evanđelju postoje ove divne riječi: 'Nitko ne pozna Oca osim Sina i onoga kome Sin hoće objaviti' (Mt 11,27). Tog dana, tog dana želio je, na izričit, jasan i odlučan način, da se uvijek osjećamo kao djeca Božja, djeca ovog Oca koji je na nebesima i koji će nam dati ono što ištemo u ime Sina njegova“[2].
Isus nam je dao primjer poniznosti i jednostavnosti koju cijeni kod djece. Sveti Josemaría je to istaknuo razmišljajući o ovom odlomku iz Evanđelja: „Isus Krist, naš Gospodin, vrlo često nam u svom propovijedanju predlaže primjer svoje poniznosti: 'Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.' Da bismo vi i ja znali da nema drugog puta, da samo iskrena spoznaja naše ništavnosti ima moć privući nam božansku milost. Za nas je Isus došao trpjeti glad i nahraniti, došao je osjetiti žeđ i dati piti, došao je odjenuti se u našu smrtnost i odjenuti nas u besmrtnost, došao je siromašan da nas obogati“ [3].
U evanđeoskom odlomku koji razmatramo, Isus, nakon što je izrazio svoju radost zbog Božje sklonosti prema jednostavnima, poput djece, dodaje nešto vrlo utješno: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,28). Međutim, postavlja uvjet za pružanje ovog odmora: „Uzmite jaram moj na sebe“ (Mt 11,29). „Što je taj 'jaram' koji, umjesto da nas opterećuje, olakšava naš teret i umjesto da nas gnječi, ublažava naše terete?“, pitao se Benedikt XVI. „'Jaram' Kristov je zakon ljubavi, to je njegova zapovijed koju je ostavio svojim učenicima. Pravi lijek za rane čovječanstva - bilo materijalne, poput gladi i nepravde, ili psihološke i moralne, uzrokovane lažnim osjećajem blagostanja - jest pravilo života utemeljeno na bratskoj ljubavi, koja ima svoj izvor u Božjoj ljubavi. Zbog toga je potrebno napustiti put arogancije, nasilja koje se koristi za stjecanje sve većih položaja moći, kako bi se osigurao uspjeh pod svaku cijenu.“[4]
[1] Papa Franjo, Opća audijencija, srijeda, 18. ožujka 2015.
[2] Sv. Josemarija, U dijalogu s Gospodinom, Moliti s većom hitnošću (Meditacija od 24. prosinca 1969.), br. 3.
[3] Sv. Josemarija, Prijatelji Božji, 97.
[4] Benedikt XVI., Angelus, 3. srpnja 2011.