Evanđelje (Mt 13,44-52)

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Komentar

Isus uspoređuje Kraljevstvo nebesko s blagom skrivenim u zemlji. Reakcija čovjeka koji ga pronađe ne čini se najkreposnijom, jer skriva svoje otkriće od vlasnika polja i zalaže svoju imovinu kako bi kupio zemlju i zadržao blago za sebe. Međutim, ambicioznom reakcijom lika u prispodobi, Isus, nasuprot tome, naglašava ogromnu vrijednost Kraljevstva Božjega, blaga čije bi nas otkriće trebalo ispuniti radošću, a ujedno i odlučnom željom da ga posjedujemo.

U stvarnosti, kršćansko blago - ili dragocjeni biser na koji se odnosi sljedeća prispodoba - jest sam Krist, koji nam nudi svoju ljubav i prijateljstvo; za kojeg se isplati odgoditi sve u hijerarhiji naših naklonosti i interesa. Sveti Josemaría objasnio je ovo značenje prispodobe ovako: „Blago. Zamislite golemu radost sretnika koji ga pronađe. Njegove teškoće i tjeskobe su gotove. Prodaje sve što posjeduje i kupuje to polje. Cijelo mu srce kuca tamo: gdje skriva svoje bogatstvo“[1]. A osnivač Opusa Dei tada je dodao: „Naše blago je Krist; ne bismo trebali oklijevati baciti preko palube sve što nas ometa, kako bismo ga mogli slijediti. I brod, bez tog beskorisnog balasta, plovit će ravno u sigurnu luku Božje Ljubavi“[2].

Papa Franjo je također poistovjetio blago polja s Isusovom ljubavlju: „Tko poznaje Isusa, tko ga osobno susreće, fascinira ga toliko dobrote, toliko istine, toliko ljepote, a sve u velikoj poniznosti i jednostavnosti. Tražiti Isusa, pronaći Isusa: to je veliko blago!“ (…) Doista možete promijeniti svoj način života ili nastaviti činiti ono što ste činili prije – objašnjava Papa – ali vi ste drugačiji, ponovno ste rođeni: pronašli ste ono što daje smisao, što daje okus, što daje svjetlo svemu, čak i umoru, patnji, pa čak i smrti“[3].

Isus, pak, uspoređuje Kraljevstvo nebesko s mrežom koja otvara svoje ruke svima bez razlike. I na kraju, svi također prolaze kroz ispit, sud, poput onog koji ribari provode s ribom na obali, odbacujući one koje nisu dobre. Ova je prispodoba stoga metafora za kraj svijeta, za konačni sud koji prethodi konačnom posjedovanju Kraljevstva od strane onih koji su ga zaslužili tijekom svog života. Prispodoba o mreži također je povezana s prethodnima o blagu i biseru: upravo zato što je Kraljevstvo (ljubav Kristova) jednako vrijedno kao blago ili vrlo lijep biser, i mi ćemo biti odgovorni za to kako smo ga tražili i voljeli u ovom životu: „Tražite Krista. Pronađite Krista. Ljubite Krista“,[4] preporučivao je sveti Josemaría onima koje je susretao, potičući ih da u svoje prijateljstvo s Kristom, u svoju ljubav prema Njemu, unesu velikodušan žar.

„Vrijedi napomenuti“, ističe sveti Toma Akvinski, „da se blaženstvo daruje proporcionalno ljubavi, a ne proporcionalno bilo kojoj drugoj vrlini.“[5] U konačnici, najbolji način za stjecanje blaga na polju ili dragocjenog bisera, onoga što će nas uistinu učiniti dobrim ribama, jest naša ljubav prema Bogu i drugima. I po tome ćemo biti suđeni: „Uvečer“, napisao je sveti Ivan od Križa, „bit ćete ispitani o ljubavi; naučite ljubiti kao što Bog želi biti voljen.“[6]

[1] Sv. Josemarija, Prijatelji Božji, br. 254.
[2] Isto.
[3] Papa Franjo, Angelus, 27. srpnja 2014.
[4] Sv. Josemarija, Put, br. 382.
[5] Sv. Toma Akvinski, O ljubavi, I, 204.
[6] Sv. Ivan od Križa, Duhovne opomene, br. 60.