Evanđelje (Mt 13, 10-17)

I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?«  On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.  Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«

»Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!
 Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.

A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«

Komentar

Učenici su pitali Isusa zašto govori u prispodobama. Učitelj im je objasnio da propovijeda „tajne Kraljevstva“. Ljudima je teško izravno razumjeti te tajne. Zato koristi figurativni jezik, sa slikama poznatim njegovim slušateljima koje suptilno aludiraju na tajne.

U svom objašnjenju učenicima, Isus kaže: „Onima koji imaju dat će se i imat će obilje; a onima koji nemaju oduzet će se i ono što imaju“ (r. 12). Ova nas izjava uznemiruje jer se čini nepravednom. Međutim, Isus objašnjava da oni koji ne prime evanđelje i milost dragovoljno postaju nesposobni razumjeti je i primiti više. S druge strane, oni koji dragovoljno dopuste da ih Božja riječ preobrazi - kao što su to učinili učenici - ne samo da primaju milost obraćenja već postaju sposobni primiti još više milosti.

Citat iz Izaije koji Isus koristi je upečatljiv: „uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.“ (r. 15). U stvarnosti, Gospodin ovdje koristi ironiju, upravo da bi oplakivao što njegovi slušatelji ispunjavaju Izaijino proročanstvo svojim spremnim odazivom, unatoč njegovoj želji da ih spasi. Doista, iako su mnogi vidjeli čuda koja je Isus učinio i možda imali veću sposobnost od dvanaestorice da razumiju njegove riječi, oni su slobodno oglušili na poruku i podlegli namjernoj sljepoći.

U svakodnevnom životu možemo se naći u situaciji da ne razumijemo neki aspekt svoje vjere, morala ili postupak koji nam uzrokuje bol i čini se nepravednim. U tim trenucima, nemojmo se uzdati u vlastito razumijevanje, već u Gospodina, koji nas poziva da podignemo pogled i razmotrimo nadnaravno područje. Prirodno je da ponekad ne razumijemo; ovo je trenutak da se uzdamo u Gospodina i zamolimo Duha Svetoga za svjetlo koje će nam pomoći da razumijemo. Čak ni učenici nisu mogli sve razumjeti. Duboku i oslobađajuću poruku sadržanu u Isusovim prispodobama mogu shvatiti samo oni koji se uzdaju u Gospodina.