Evanđelje (Mt 18,15-20)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.
Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«
Komentar
Nedjeljno evanđelje sadrži tri Isusove izreke koje uređuju važne aspekte budućeg života Crkve: bratsko ispravljanje među vjernicima, moć vezivanja i odrješavanja dana apostolima i njihovim nasljednicima te učinkovitost zajedničke molitve.
Isusova poruka ne čini ljude besprijekornima; ali ih poziva da ljube jedni druge unatoč svojim manama i pogreškama. Jasan primjer te ljubavi je međusobna podrška kroz oprost i ispravljanje. Ovim prvim naukom Isus poziva svaku osobu da živi ulogu milosrdnog suca koji s razumijevanjem postupa s onima koji su im nanijeli nepravdu ili su na neki način pogriješili. Stoga je „praksa bratskog ispravljanja – koja ima evanđeosku srž – znak nadnaravne ljubavi i povjerenja“, rekao je sveti Josemaría. „Budite zahvalni za to kada to primite i nikada ne prestanite to prakticirati s onima s kojima živite.“[1] Bratska opomena također sprječava, kako ističe papa Franjo, „onu gorčinu srca koja vodi do ljutnje i ogorčenosti i koja nas navodi na vrijeđanje i napad. Vrlo je ružno vidjeti uvredu ili čin agresije kako izlazi iz usta kršćanina. (...) Vrijeđanje nije kršćansko“[2].
O bratskom ispravljanju, istinskom činu plemenitosti i prijateljstva, govorili su mnogi crkveni oci, izvlačeći praktične zaključke iz Isusovih riječi. Primjerice, sveti Augustin je svoje vjernike opominjao ovako: „Moramo, dakle, ispravljati svoga brata iz ljubavi; ne sa željom da mu naudimo, već s ljubaznom namjerom da ga popravimo. Ako to učinimo, vrlo ćemo dobro ispuniti zapovijed“ [3].
Što se tiče Isusove druge izreke (r. 18), Katekizam Crkve objašnjava da „riječi vezati i odriješiti znače: koga isključite iz svoje zajednice, bit će isključen iz zajednice s Bogom; koga primite natrag u svoju zajednicu, toga će i Bog primiti u svoju. Pomirenje s Crkvom neodvojivo je od pomirenja s Bogom“ (br. 1445). Nakon što je govorio o pomirenju između braće i sestara, Isus povjerava svojim apostolima moć pomirenja vjernika s Crkvom. Ta se moć obično vrši ispovijedanjem grijeha ispovjedniku, koji je svoj autoritet primio od biskupa, nasljednika apostola.
Konačno, Isus se osvrće na „još jedan plod ljubavi u zajednici: zajedničku molitvu“, rekao je Benedikt XVI. „Osobna molitva je svakako važna, štoviše neophodna, ali Gospodin jamči svoju prisutnost zajednici koja je - čak i ako je vrlo mala - ujedinjena i jednog uma, jer odražava samu stvarnost jednog i trojedinog Boga, savršeno zajedništvo ljubavi“ [4]. Kada molimo zajedno, ne samo da potičemo Boga da nam udijeli ono što tražimo, već nam se daje i dar Božje prisutnosti među nama, što je, u konačnici, najveći dar koji možemo i trebamo tražiti.
Kako Učiteljstvo objašnjava, „Krist je uvijek prisutan u svojoj Crkvi, posebno u liturgijskom činu. Prisutan je u žrtvi mise, kako u osobi služitelja, prinoseći se sada kroz službu svećenika, istu žrtvu koju je tada prinio na križu, tako i prije svega pod euharistijskim prilikama. Prisutan je svojom moći u sakramentima, tako da kada netko krsti, to je Krist koji krsti. Prisutan je u svojoj riječi, jer kada se u Crkvi čita Sveto pismo, on govori. Konačno, prisutan je kada Crkva moli i pjeva psalme, jer je sam obećao: 'Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima'“ [5].
[1] Sveti Josemaría, Kovačnica, br. 566.
[2] Papa Franjo, Angelus, 7. rujna 2014.
[3] Sveti Augustin, Propovijed 82.
[4] Papa Benedikt XVI., Angelus, 4. rujna 2011.
[5] Drugi vatikanski sabor, Sacrosanctum Concilium, br. 7.
Fotografija Christine Morillo na Pexelsu