Evanđelje Lk 17, 26-37

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«

»U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«

»Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«

Komentar

Isus najavljuje da će dolazak Sina Čovječjeg izazvati veliki preokret u postojanju čovječanstva. I kako bi njegovi slušatelji mogli shvatiti što će značiti ti dani, daje im primjer Noe i Lota.

Noa je bio taj patrijarh koji je živio u doba dekadencije čovječanstva, toliko da Sveto Pismo kaže grubim riječima da se Gospodin pokajao što je stvorio čovjeka na zemlji i rastužio se u srcu svome (usp. Post 6,6 ), i tako se događa sveopća poplava.

Lot je bio čovjek koji je također našao milost kod Gospodina i spasio se kad su Sodoma i Gomora pretrpjele velike katastrofe zbog svojih grijeha (usp. Post 19,23-29).

U oba slučaja, Sveto Pismo naglašava da je čak i u najkritičnijim trenucima prisutno božansko milosrđe, dajući novu priliku onima koji žele odgovarati njihovim darovima.

Noa i Lot morali su ostaviti mnogo toga da bi se spasili od katastrofa. Vidjeli su prije i poslije oko sebe i morali su se pouzdati u pronicljivu Gospodinovu ruku kako bi s vjerom gledali naprijed. Noa je sagradio arku, dok se činilo da ništa ne nagovještava nadolazeću poplavu, Lot je pobjegao u drugi grad kad se činilo da je sve oko njega u redu.

U Evanđelju nam Isus sugerira da nam je potrebna slična vjera u kriznim trenucima, u situacijama u kojima se čini da sve oko nas posustaje. Shvaćamo da moramo donijeti teške odluke koje će vjerojatno zahtijevati određene žrtve.

Vrijeme je da zamolimo Duha Svetoga za svjetlo, da razlučimo koje su stvari zaista važne i koje stvari, umjesto toga, moramo ostaviti iza sebe. U tim krizama otkrivamo čisto ljudske vrijednosti bez kojih možemo živjeti, a sve kako bismo se otvorili novini koju nam Gospodin želi dati u našem postojanju.

„Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati“(r. 33). Pustiti višak stvari ne znači skočiti u prazno, već se baciti u snažno naručje našega Oca Boga, koji nam želi najbolje.