Evanđelje Mt 25, 14-30
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun.
Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’
A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’
A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’
‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Komentar
Danas Crkva slavi trideset i treću nedjelju kroz godinu, posljednju prije svečanosti Krista Kralja koja zatvara liturgijsku godinu. Evanđelje rezervirano za ovu nedjelju uključuje prispodobu o talentima koja ilustrira potrebu da iskoristimo darove koji su nam dani da služimo Bogu i drugima.
Priča o čovjeku koji ostavlja i predaje robu nekim slugama na čuvanje do njegovog povratka, ima dvije verzije u Evanđeljima: Lukinu (19,11-27) i Matejevu. U Lukinoj verziji, gospodar daje svojim trima slugama 10 mna, odnosno 5 i 1. Mna je bila ekvivalentna 100 drahmi, odnosno pola kilograma srebra. S druge strane, Matej spominje još jednu mjeru, talente, dane u manje brojeva (5, 3 i 1), ali koji predstavljaju mnogo veću količinu: zapravo je talent bio ekvivalentan 6000 drahmi (oko 35 kilograma srebra). Tri sluge dobivaju, dakle, oko 175 kilograma srebra prvi, 105 drugi i 35 treći. S ovom raznolikošću u raspodjeli, parabola simbolizira raznolikost darova i karizmi koje Bog dijeli prema svom promišljenom naumu.
"Nakon dugo vremena" (r. 19), gospodar iz prispodobe se vraća. Prva dva sluge nagrađena su za svoj rad. Kao što objašnjava sveti Jeronim, „obojica, dakle, dobivaju istu nagradu, ne zbog veličine dobiti, već zbog brige i svoje volje“ [1]. Ova su dva sluge koristila sve što su dobili, očito puno ili malo, u korist svog gospodara. Zato ih se naziva „dobrim i vjernim slugom“ (r. 21).
S druge strane, treći sluga ne misli na svog gospodara ni na njegovo blagostanje, već na vlastitu sigurnost: zato zakopava svoj talent kako bi ga vratio netaknutim. Gospodar ga oštro označava "lijenim i zlim slugom" (r. 26). Upadljivo je da mu čovjek iz prispodobe preuzima talent i daje ga onome tko je već imao pet. Čini se da je to gesta nespojiva s dobrotom i milosrđem Božjim. Također, gospodar govori o "novčarima", koji su mogli zaraditi kamate. Značenje zagonetki prispodobe na prvi pogled i s naše strane zahtijeva promišljanje.
S jedne strane, papa Franjo naglasio je da nasljedstvo koje Gospodin daje svojim slugama u prispodobi predstavlja prije svega duhovna dobra, odnosno "njegovu Riječ, Euharistiju, vjeru u nebeskog Oca, njegovo oproštenje" [2] . Tko iskoristi ove darove i učini ih poznatima, dopušta Bogu da mu život učini plodnim.
Upravo zato što glavni se sadržaj baštine koja nam je dana sastoji od milosti Božje, oni koji je primaju s dobrim raspoloženjem i velikodušnošću, omogućuju sebi primanje još više milosti. S druge strane, oni koji ne iskoriste dobra koja im Bog šalje i „pokopaju ih“, zbog lijenosti i nedostatka velikodušnosti, koji ne mole ili ne idu na sakramente, dobrovoljno postaju nesposobni primiti više i rasti da bi urodili većim plodom. Zato Gospodin kaže „svakome tko ima, dat će se više i imat će obilje; Ali onome tko nema, oduzet će se i ono što ima “(usp. R. 29).
S druge strane, kada se velikodušno raspoložimo za služenje Bogu, u svojoj osobnoj molitvi i, posebno, u žrtvi oltara, to bi bilo poput davanja svojih talenata u ruke „novčara“ koji jamče plod naših darova. S druge strane, oni koji su sebični i uvijek traže vlastitu korist, guše svoju plodnost.
Kao što je upozorio sveti Josemaría, talenti također predstavljaju naše ljudske osobine i osobne sposobnosti. I u tom smislu, ne možemo se poistovjetiti sa slugom koji zakopava svoj talent: „Kako je žalosno ne izvući korist i autentični plod iz svih osobina, malobrojnih ili mnogih, koje je Bog dao, da se može služiti ljudima i društvu! (...) - istaknuo je sveti Josemaría - Iskopaj svoj talent! Izvuci iz njega korist. Onda ćeš okusiti radost koja kaže da u tom nadnaravnom poslu ne igra ulogu dobitak kojemu se ljudi dive. Važno je samo, da mi dademo sve što jesmo i što imamo, da pazimo na korisnost talenta i da bez prekida donosimo dobre plodove.“[3].
Konačno, dobar način da primljeni talenti djeluju je pomoći drugima da otkriju svoje talente, ukratko, da se obradujemo zbog toga što se otkrivaju talenti drugih, tako da i oni sudjeluju u ovoj božanskoj plodnosti.
[1] Catena aurea
[2] Papa Franjo, Angelus, 16. studenog 2014.
[3] S. Josemaría Escrivá, Prijatelji Božji, br. 45-47