Evanđelje Mt 25, 1-13
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše.
O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata.
Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«
Komentar
Svadbene proslave u Isusovo vrijeme bile su posebno svečane, u blagdanskom i radosnom ozračju. Nekoliko mjeseci prije zaruka, gdje su se budući supružnici već javno vjenčali, suprug je u svoj novi dom primio suprugu kako bi započeli njihov zajednički život stvaranjem obitelji. U ovoj drugoj ceremoniji prijatelji para aktivno su sudjelovali u svečanostima.
Zaručnicu su pratile njezine prijateljice iz djetinjstva i mladosti, "djevice" o kojima govori prispodoba, slobodne poput nje do tog trenutka. Obično su stigli na mjesto vjenčanja neko vrijeme ranije, a kad bi pala večer, zaručnik bi stigao u pratnji svojih prijatelja, također mladih ljudi poput njega, izašli bi mu u susret sa svojim upaljenim uljanicama i zabava je započela. Svirala je glazba, teklo je vino i delicije, a ljudi su veselo plesali do ponoći.
Isus govori o vjenčanju u kojem je pretjerano odgađanje dolaska mladoženje izazvalo pomutnju među mladenkinim prijateljicama. Neke nisu razmišljale unaprijed, jer je suprug kasnio, ponestalo im je ulja da izađu sa svojim lampama pred njega, a dok su išle kupiti ono što im je trebalo, vrata su bila zatvorena, i one su ostale vani.
Učitelj koristi ovu prispodobu kako bi naznačio potrebu da uvijek budemo dobro pripremljeni za primanje Gospodina kad se pojavi, jer ne znamo dan ni sat. Doći će na kraju vremena, ali također će izaći u susret svakome od nas kad nam dođe kraj našega zemaljskog života. „Doći će taj dan“, prisjetio se sveti Josemaría, „koji će biti posljednji i koji nam ne izaziva strah: čvrsto se uzdajući u milost Božju, od ovog smo trenutka spremni, s velikodušnošću, odlučnošću, s ljubavlju do detalja, ići na onaj sastanak s Gospodinom noseći upaljene svjetiljke. Jer nas očekuje veliki nebeski blagdan ”[1].
Nepredvidljivost ili nepromišljenost, odgađanje pokajanja ili priznanja, odgađanje odluka, mogu nam zauvijek oduzeti slavu. S druge strane, život proživljen pred Bogom, ne zanemarujući detalje, može otvoriti nebeska vrata, kao što se dogodilo onim mladenkinim prijateljicama, koje su bile dalekovidne i ušle su uživati u zabavi, dok su druge ostale vani. Te djevojke „nisu znale ili se nisu htjele pripremiti s dužnom pažnjom i zaboravile su poduzeti razumne mjere opreza da pravovremeno nabave ulje. Nedostajalo im je velikodušnosti da u potpunosti ispune ono malo što su im povjerili. Doista, ostalo je puno sati, ali one su se izgubile”[2], nastavio je komentirati sveti Josemaría.
Stoga nas je pozvao da razmislimo i donesemo odluke: „Razmislimo hrabro o svom životu. Zašto ponekad ne nađemo te minute da s ljubavlju dovršimo posao koji nas se tiče i koji je sredstvo našeg posvećenja? Zašto zanemarujemo obiteljske obveze? Zašto se tako žurimo dok molimo ili dok smo na svetoj Misi? Zašto nam nedostaje vedrina i mir kad se radi o našim staleškim dužnostima, nego se bez ikakve žurbe zaustavljamo na kapricioznim idejama? Možda ćete primijetiti: Ma to su samo sitnice. Da, zacijelo: no ove sitnice su ulje, naše ulje, koje hrani plamen i omogućuje da svjetlo gori”[3].
[1] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, 40.
[2] Ibid, 41
[3] Ibid., 41.