Evanđelje Mk 1, 14-20

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Komentar

Nakon krštenja u Jordanu i pobijedivši iskušenja u pustinji, o kojima smo meditirali prethodne nedjelje, Isus sada odlazi u Galileju i nastanjuje se u Kafarnaumu, gradu smještenom pokraj Genezaretskog jezera. Bio je to užurban grad ribara, poljoprivrednika i trgovaca, gdje su se spajali Židovi i pogani, ljudi svakog podrijetla. Poruka koju je došao propovijedati nije bila upućena zatvorenoj skupini sljedbenika, već je namijenjena svima, običnim ljudima koji žive i muče se u uobičajenim zadacima.

U ovom se odlomku Evanđelja, kojim Marko započinje pripovijest o Učiteljevom javnom životu, sintetiziraju dvije temeljne značajke poruke i Isusova djelovanja.

Prvo predstavlja sažetak bitnog sadržaja svog propovijedanja: „Kraljevstvo Božje je blizu; Obratite se i vjerujte Evanđelju“(r. 15). Obraćenje uključuje promjenu. Podrazumijeva okretanje od grijeha da bismo gledali ravno prema cilju kojem smo svi pozvani, a to je blaženstvo u nebeskom kraljevstvu. Ali to je i stav ne slaganja s onim što je rutinski učinjeno, a može se učiniti bolje ili na drugi način koji donosi više rezultata. Kad čujete ovaj Isusov poziv na obraćenje, nešto se počinje mijenjati u vašem vlastitom životu. Ovako su to doživjeli Šimun i Andrija, Jakov i Ivan.

Drugo, pozivom onima koji će biti njegovi prvi učenici da ga slijede (stihovi 16-20), Isus je pokrenuo svoju Crkvu s jednostavnim i običnim ljudima, koje je pozvao kao apostole. Oni i njihovi nasljednici bit će korišteni za kontinuirano ažuriranje univerzalnog poziva na obraćenje i pokoru koji otvara put prema Kraljevstvu nebeskom.

Ti su ljudi bili zauzeti svojim svakodnevnim zadacima, bili su ribari, kad im je Isus otvorio neočekivane horizonte i oni su ga odmah slijedili. Do tada se njihov posao sastojao od bacanja mreža, pranja, popravljanja, tako da su uvijek bili spremni... Ali Gospodin im daje do znanja da ih, bez napuštanja profesije, čeka još jedan ribolov. Njihova velika avantura započela je jednostavnim, naizgled ležernim susretom. Od trenutka kada su se otvorili Isusu i bili velikodušni da promijene svoje rutine i nastave dalje, i oni su počeli izravno znati Učitelja. Nije ih pozivao da budu puki navjestitelji doktrine, već bliski prijatelji i svjedoci njegove osobe. S tom udicom oni bi odsad bili „ribari ljudi“ (r. 17).

Prizor se ponavlja u životima svakoga od nas, ako poput njih poslušamo njegov poziv i odlučimo ga bezuvjetno slijediti. Otvara nam se i nova, čudesna, božanska dimenzija, koja čitavo naše postojanje ispunjava sadržajem i smislom. „Isus nas želi budne", rekao je sveti Josemaría, „kako bismo se mogli uvjeriti u veličinu njegove moći i kako bismo ponovno mogli čuti njegovo obećanje: dođite za mnom, et faciam vos fieri piscatores hominum, ako me slijedite, učinit ću vas ribarima ljudi ; bit ćete učinkoviti i privući ćete duše Bogu. Stoga se moramo pouzdati u one Gospodinove riječi: uđite u čamac, uzmite vesla, podignite jedra i skočite u ono svjetsko more koje nam Krist daje u baštinu. Duc in altum et laxate retia vestra: Isplovite na more i bacite svoje mreže za lov “[1].

[1] S. Josemaría, Susret s Kristom, n. 159.