Evanđelje Mk 1, 40-45

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Komentar

U ovom odlomku Evanđelja predstavljeno nam je novo čudesno ozdravljenje koje je izveo Isus, a uz to je opterećeno velikim simboličkim sadržajem.

Prema Levitskim propisima, guba se nije smatrala samo bolešću, već i ozbiljnom vrstom ritualne nečistoće koja sa sobom nosi obvezu izoliranja dok traje (Lev 13,1-59). Odgovornost svećenika bila je dijagnosticirati one koji su imali simptome, kao i potvrditi izlječenje, ako se dogodilo.

Lako je razumjeti patnju koju su podnosili ljudi koji su se zarazili, jer su, osim ozbiljne nelagode bolesti, morali napustiti svoje domove i svoja sela i lutati nenaseljenim mjestima, daleko od kontakta s drugim ljudima. Imati gubu bilo je kao biti mrtav dok si živ, uklonjen i iz građanskog i iz vjerskog života. Stoga je i njihovo ozdravljenje poput uskrsnuća.

Taj čovjek gubavac, vidjevši izdaleka da Isus prolazi sa svojim učenicima nekom cestom u području u kojem se nalazio, osjetio je kako mu se srce uskomešalo u nadi da bi mogao učiniti nešto za njega. Zato prilazi Učitelju i, još uvijek daleko, klečeći u njegovoj nazočnosti, govori mu pun povjerenja da je Isus imao moć za to. Istodobno se obraća Gospodinu na vrlo poštivajući način s onim što je napokon odlučio učiniti: "Ako želiš, možeš me očistiti."

Isus se trenutno sažalio nad tim čovjekom, prišao mu je, pružio ruku da ga dodirne i rekao: "Želim, budi čist." I odmah se dogodilo njegovo ozdravljenje. Činjenica pružanja ruke i dodirivanja ranjenog tijela gubavca pokazuje da Bog obično želi koristiti geste, osjetljive znakove koji su božanskim djelovanjem učinkoviti. Jednostavno dodirivanje ne liječi, ali Božja snaga kroz tu gestu dubinski liječi tu osobu.

To je nešto analogno onome što se događa u sakramentima, koje je ustanovio naš Gospodin Isus Krist. Oni božanskim djelovanjem koje djeluje u njima učinkovito proizvode milost koju označavaju.

U gubi možete vidjeti simbol grijeha, a to je istinska nečistoća srca, koja sa sobom nosi udaljenost od Boga. Za razliku od onoga što su utvrdile drevne ritualne norme iz Levitske zakone, tjelesna bolest nas ne dijeli od Boga, već krivnja, moralne i duhovne mrlje na duši.

Također, ponekad se možemo osjećati umrljanima svojim greškama i grijesima i nesposobni sami izaći iz ove situacije. Tada je vrijeme da se Isusu obratim s istom snažnom vjerom kao i taj čovjek: "Ako želiš, možeš me očistiti." I, ako je naše srce odlučno odvratiti se od zla uz pomoć Gospodina i idemo li sakramentu pomirenja, moći ćemo iskusiti djelotvornost njegovih riječi: "Želim, budi čist."

Grijesi koje smo uspjeli počiniti - čak i ako su došli da proizvedu smrt duše, jer su mrlje na koži tog gubavca na određeni način učinile da umre - postaju čisti kad ih ponizno ispovijedamo. U ovom sakramentu Isus Krist nas beskrajnim milosrđem obnavlja i tješi kroz svoje službenike, omogućujući nam započeti novi život pun mira i radosti.