Evanđelje Mk 1,1-8
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku:
Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.
Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je:
»Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Komentar
U ovu drugu nedjelju došašća započinjemo čitanje Evanđelja po svetom Marku, koje ćemo čuti većinu nedjelja i svečanosti ove liturgijske godine.
U prvoj rečenici iznesena je cjelovita sinteza temeljnog sadržaja apostolskog propovijedanja svjedočenja ove knjige: "Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega" (r. 1).
Grčka riječ euangelios znači "dobre vijesti". Koja je to dobra vijest koja zanima sve ljude? Ništa više i ništa manje od Isusa nije Krist (to jest Mesija, potomak Davidov čijem kraljevstvu nema kraja), a on je i Božji Sin stvoren čovjekom koji je došao na svijet da nas spasi.
"Evanđelje", naviještanje ove dobre vijesti, nije završilo onim što je ispričano u ovoj knjizi, već ostaje otvoreno i svatko je od nas pozvan biti protagonist. Ova je knjiga samo "početak Evanđelja" kako ističe sveti Marko, mjesto na kojem pronalazimo snagu i temeljne reference za svoj život i za zadatak koji je na svim kršćanima - prenositi ovu radosnu poruku svim ljudima svih vremena.
Starozavjetni proroci najavili su intervencije Boga, koji izlazi iz nepojmljivog da sudi i spasi, i šalje glasnike da utješe njegov narod i pripreme ga za njegov dolazak, tako da Spasitelj može naći otvorena vrata kad stigne.
Na početku svog Evanđelja sveti Marko spominje nekoliko riječi iz Malahija: „Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put" (Ml 3,1) i druge od Izaije: „Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“(Iz 40,3).
Da bi Isusu pripremio put, Bog je poslao preteču - Ivana Krstitelja. Sveti Marko predstavlja ga kao vrlo skromnog čovjeka: nosio je haljinu od devine dlake svezanu kožnim remenom, a hranio se skakavcima i divljim medom, najjednostavnijom hranom koja se mogla naći u judejskoj pustinji.
Jednom prilikom, razgovarajući sa svojim učenicima, Isus ga suprotstavlja moćnicima koji "nose lijepu odjeću" i "sastaju se u kraljevskim palačama" (Mt 11,8). Ovaj je primjer osobito prikladan u ovo doba, istaknuo je Benedikt XVI., „Posebno u pripremi za blagdan Božića, u kojem je Gospodin - kako bi rekao sveti Pavao – „Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite (2. Kor 8, 9)"[1].
Poruka Ivana Krstitelja nije ograničena na davanje svjedočenja o trezvenom načinu života, već ide dalje, s energičnim pozivom na obraćenje. Njegove riječi pokreću duboku unutarnju promjenu koja započinje prepoznavanjem i priznavanjem grijeha.
U ovo doba adventa njegov lik i njegovo propovijedanje pozivaju nas da uđemo u sebe kako bismo iskreno ispitali svoj život i pripremili Gospodinu put, ispravljajući svoje putove u svemu onome što nas udaljuje od Njega.
"Adventsko vrijeme vrijeme je nade", rekao je sveti Josemaría. „Široko polje našeg kršćanskog poziva, to jedinstvo života, čiji je živac prisutnost Boga, našega Oca, može i mora biti svednevna stvarnost. Moli se sa mnom Našoj Dragoj Gospi i zamisli kako je ona morala provesti te mjesece očekivanja Sina, koji se trebao roditi, i naša Draga Gospa, sveta Marija, učinit će da postaneš alter Christus, ipse Christus, drugi Krist, sam Krist."[2].
[1] Benedikt XVI., Angelus, 4. prosinca 2011.
[2] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, 11