Evanđelje Mt 2, 13-18
Pošto mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja — da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže — prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:
U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.
Komentar
Kakav sjajan kontrast! Dolaze mudraci s Istoka i obasipaju dijete darovima dostojnim kralja, a nedugo zatim, anđeo Gospodnji govori Josipu da pobjegne u daleku zemlju s Marijom i djetetom jer ga drugi kralj želi ubiti. Ljudski razum tako često ne razumije Božje planove koji izgledaju kao da se međusobno proturječe: s jedne strane se pojavljuje toliko manifestacija njegove dobrote, a s druge strane zlo, patnja i problemi koji remete projekte koje smo napravili s ispravnom namjerom.
Te situacije zahtijevaju od naše molitve, intenzivnijeg sjedinjenja s Bogom, ponizno, velikodušno i požrtvovno raspoloženje i ispunjenje onoga što Gospodin nalaže. Ponekad ćemo morati ostaviti vlastiti sud i ostaviti po strani najplemenitije ambicije, staviti svoju volju u službu onoga što nam Gospodin pokazuje, a to je posebno skupo, pa čak i ljudski neobjašnjivo, jer Bog najbolje zna. Zasigurno, kad usred noći Josip probudi Mariju i pobjegne s djetetom, ne bi se sjećao onoga što citira Evanđelje: 'iz Egipta sam pozvao svoga sina' [1], proročanstvo koje se odnosi na dijete Boga, što će kasnije razumjeti .
Herodova nasilna reakcija i njegova želja da usmrti dijete ističu sterilnost onih koji proglašavaju Božju smrt. Utjelovljeni Bog umire kad želi, nudeći svoj život za otkupljenje mnogih, jer Bog je Gospodar života i smrti. Suočeno s neobjašnjivim događajima koji obilježavaju naše postojanje, ljudsko se razumijevanje može slomiti i odlučiti za praktični ateizam, ali uz to jedino što postiže jest blokiranje razuma i ispunjavanje tamom te - kao posljedica - sijanje pustoši: evo kako završava današnje evanđelje, s Rahelinim slomljenim srcem za svojom djecom.
[1] Os 11.1