Evanđelje Mt 10, 17-22

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:

"Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama! Brat će brata predavati na smrti otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka,bit će spašen."

Komentar

Još uvijek srca preplavljenih radošću zbog rođenja Spasitelja, danas se susrećemo s Isusovim riječima, koje najavljuju progone učenicima zbog Njegova imena. Svjetlo i križ, radost i bol okupljaju se u životu kršćanina koji želi ustrajno slijediti Učitelja, uzdajući se u snagu koja dolazi od Duha Svetoga, da se odupre prijetnjama neprijatelja Boga i njegove Crkve.

Današnje Evanđelje odražava vjernost prvog Isusova učenika koji je svjedočio pred ljudima. Vjernost znači sličnost, poistovjećivanje s Učiteljem. Poput Isusa, Stjepan je propovijedao svojoj braći, pun mudrosti Duha Svetoga, i činio velika čudesa za svoj narod; poput Isusa izveden je izvan grada i ondje kamenovan, dok je oprostio svojim krvnicima i predao svoj duh Gospodinu (usp. Djela apostolska, 6,8-10; 7,54-60).

Ali, kako da se ne brinemo kada osjetimo prijetnja neprijateljske okoline prema Evanđelju? Kako zanemariti iskušenje straha ili ljudskog nepoštovanja, kako se oduprijeti? A kako reagirati kad se to neprijateljstvo pojavi u samoj obiteljskoj okolini, nešto što je prorok najavio: „Jer sin svoga oca zlostavlja, kćerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukućanin.“(Mih, 7,6). Istina je da nam Isus ne daje tehniku za neozlijeđen bijeg od progona. Daje nam mnogo više: pomoć Duha Svetoga da govorimo i ustrajemo u dobru, dajući tako vjerno svjedočanstvo Božje ljubavi prema čitavom čovječanstvu, također prema progoniteljima. Na ovaj prvi dan božićne oktave još uvijek ima mjesta za radost, jer ono što najviše volimo, ono što nas najviše raduje nije naša vlastita sigurnost, već spas za sve.