Evanđelje Iv 1, 45-51

U ono vrijeme: Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.« Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.«

Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

Komentar

Među prvim Isusovim učenicima, prema svetom Ivanu, bilo je nekih prijatelja i braće koje je Učitelj osobno pozvao. Andrija ga upoznaje sa svojim bratom Petrom, a Filip ga vodi Natanaelu, koji se tradicionalno poistovjećuje s apostolom Bartolomejem.

U lijepoj razmjeni riječi pred skeptičnim Natanaelom, o mogućnosti da je Mesija došao iz grada običnog poput Nazareta, Filip uspijeva organizirati susret s Isusom.

Filipovo inzistiranje: „Dođi i vidi", koje ima smisla samo iz perspektive prijateljstva i međusobnog povjerenja, dovodi do obraćenja novog učenika.

Poput Natanaela, svima nam je potrebno živo iskustvo Isusa. Iako uobičajeno kršćanski život započinje najavom koja nam dolazi preko jednog ili više svjedoka, važno je brzo uspostaviti osobni odnos s Isusom.

Natanaelova iskrenost navodi Gospodina da glasno pohvali tog čovjeka „u kojem nema prijevare" i otvara dijalog koji na kraju osvaja srce novog učenika.

Isus poznaje intimni život Natanaela, možda molitvu upućenu Bogu ispod smokve. Biti pod smokvom podsjeća na izraz koji se nekoliko puta nalazio u Starom zavjetu da ukaže na stanje mira: „Svatko je sjedio pod svojom lozom i ispod svoje smokve. I nije bilo nikoga tko bi ih uznemirio”(1. Mk 14:12).

Ne znamo kakav je stil života vodio Natanael prije tog poziva koji mu je promijenio život. Možemo zamisliti, što se vidi u njegovom iskrenom i pomalo razočaranom stavu, da je čekao taj sastanak, ali ga nije tražio s dovoljnim entuzijazmom.

Bartolomejev poziv podsjeća nas na Božju slobodu, koja iznenađuje naša očekivanja pojavljujući se upravo tamo gdje to nismo očekivali, ponekad u našem miru, pod smokvom. Ako dopustimo da nas Isus pobijedi, doći ćemo vidjeti „veće stvari" u svom životu i u životima drugih.