Evanđelje Lk 18, 1-8

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me!'«

Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Komentar

Uvjeti društva u kojem je Isus živio ostavili su ženu koja je trpjela dramu udovštva u ranjivoj situaciji. Ako se tome doda ravnodušnost ljudi koji bi morali dijeliti pravdu, bespomoćnost udovice bila bi vrlo kritična.

Zato je prispodoba koju Gospodin iznosi u današnjem Evanđelju tako snažna: udovica bez ikakve potpore na zemlji postiže pravdu jedinim oružjem koje ima - svojom riječi i svojom upornošću.

Suočen s nepravdom, ponekad doživimo nemoć. Imamo sredstva za popravljanje stvari - razgovor s ljudima, obraćanje njihovoj savjesti, traženje podrške itd. - ali čini se da se ništa ne mijenja. Mi smo poput udovice u evanđeoskoj prispodobi. Gospodin nas potiče da taj osjećaj bespomoćnosti preobrazimo u veći poticaj za molitvu, u poticaj da „uvijek molimo i ne gubimo nadu“ (r. 1) vjerujući da imamo Oca na nebu koji se brine za našu nevolju .

Iskrena i stalna molitva uvijek pronađe odgovor. Riječ je o prepuštanju naših problema Gospodinu, također znajući da će to vjerojatno dati drugačije rješenje nego što smo očekivali, ali da će biti učinkovitije.

S tim u vezi, papa Franjo komentira: „Svi mi doživljavamo trenutke umora i malodušnosti, posebno kada se naša molitva čini neučinkovitom. Ali Isus nas uvjerava: za razliku od nepoštenog suca, Bog odmah sluša svoju djecu, iako to ne znači da to čini u vremenu i na načine na koje mi želimo. Molitva nije čarobni štapić. Ona pomaže zadržati vjeru u Boga, povjeriti mu se čak i kad mu ne razumijemo volju “(Opća audijencija, 25. svibnja 2016.).

"Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" (r. 8) Pitanje je koje nas izaziva: odražava li naša molitva vjeru nekoga tko zna da je njegov život u rukama Oca koji svojoj djeci želi najbolje?