Evanđelje Mk 8, 1-10

Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji.

I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

Komentar

Koja je bila snaga Isusove riječi, dobrota koju je zračila i nada koju je usadila da je privlačila mnoštvo! Oni idu za Njim, bez puno kalkulacija za svoje potrebe. Neki su čak i došli izdaleka da ga čuju. Ti nas ljudi uče kako svoju želju da više spoznamo Gospodina pretočimo u djela. Istina je da možda još uvijek ne razumiju točno natprirodno značenje svoje misije, ali znaju staviti žrtvu u ono što vrijedi.

Isus ih iskreno sažalijeva. Dakle, on pokazuje da nije jednostavan vođa koji traži ostvarenje apstraktnog ideala, već promatra svaku osobu posebno. Dao im je hranu svojih učenja, a sada će im, uz to, pružiti i materijalnu hranu da ne padnu u nesvijest. Mi, koji želimo biti apostoli Gospodnji, iz ovog detalja možemo naučiti biti zainteresirani za svaku osobu u njezinoj jedinstvenosti: ljubav koju Bog polaže u nas tjera nas da brinemo o duhovnom i tjelesnom zdravlju drugih. Također se u najmaterijalnijim detaljima očituje božanska ljubav.

„I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara.“ (r. 8). Čudo koje Gospodin čini obilježeno je obiljem. Oni koji su ga slijedili - i mi s njima - dobivaju obilnu potvrdu da Isus ne napušta one koji se na njega oslanjaju.