Evanđelje Mk 2, 13-17

U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.

Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Komentar

Cijelo mnoštvo krenulo je prema njemu, mnogi su ga slijedili ... kakvo je bilo Isusovo lice, kakav je bio njegov pogled i kakve su bile njegove riječi kada je toliko grešnih muškaraca i žena bilo očarano njegovom presvetom čovječnošću? Isus želi i danas činiti čuda u toliko srca i računa na lice, pogled i riječi kršćana. Moramo ga oponašati ako želimo biti njegovi suradnici.

Evanđelje po Matejevu pozivu pokazuje nam blago Isusova srca, nešto vrlo tipično za njegov način postojanja. Gospodin nije nikoga isključio. Učitelj se dopustio pozvati i čak se pozvao na ručak u kuću onih skupina ljudi koji su bili odbačeni. Isus ne pita za ideologije, rase ili bilo što drugo. Samo nježno pogleda u srce, pokuca na vrata i ako ih otvore, uđe.

Tako je ušao u kuću Mateja, carinika, sa svime što to znači ... Jer biti carinik podrazumijevalo je i prezir. Carinik je bio židovski poreznik, suradnik strane rimske moći i uglavnom je bio korumpiran i iznuđivač. Vlasti i obični ljudi u interakciji s njim bili su vrlo namrgođeni. Ali Isusa ne sputava ono što će reći drugi ni bilo čiji grijeh, jer je On Spasitelj čovječanstva. Isus voli Mateja i ništa drugo.