Evanđelje Mk 11,27-33
I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu dakle ne povjerovaste?’ Nego, da reknemo ‘od ljudi’?« – Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. I odgovore Isusu: »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«Komentar
Čišćenje Hrama zaprepastilo je vjerske vođe grada. Bila je to svojevrsna obnova kulta, poput one koja se dogodila u vrijeme Makabeja; U to je vrijeme bilo vrlo svečano slavlje: „slavili su ga osam dana s radošću“ (2. Makabeja 10: 6), jer su neprijatelji Božjeg naroda koji su oskrnavili njegov Hram bili poraženi. Ali sada je skrnavljenje došlo iz grada: vlasti su dopustile da Kuća Božja prestane biti kuća molitve i da bude poslovna kuća. Bila je potrebna viša sila, Isusova, da uspostavi red na tom svetom mjestu.
Ovaj nas dijalog također iznenađuje. Isus, suočen sa sumnjivim pitanjem, odgovara još jednim pitanjem kojim poziva sugovornika da ispita savjest. To Učitelj obično čini kada naiđe na neprijateljski stav prema svojim postupcima i učenjima. Tko je slušao Krstitelja i prihvatio njegovo propovijedanje, bio je raspoložen prihvatiti Isusa kao Učitelja. Ali ti vođe nisu ponizno pozdravili Ivanovu službu. Ne prepoznaju istinitost tih proročkih riječi primijenjenih na preteču: „To je poput vatre u ljevaonici, poput izbjeljivača praonica. Rastopit će i pročistiti srebro; On će pročistiti Levijeve sinove, pročistit će ih poput zlata i srebra, tako da će oni moći Gospodinu pružiti prinos u pravednosti “(Malahija 3,2-3). Budući da nisu prihvatili pročišćenje svojih srca, nisu razumjeli pročišćenje Hrama.
Moramo se potruditi da razumijemo Isusa u svim njegovim gestama i riječima. Ti ljudi nisu bili jednostavni poput golubova; zbog toga je Isus bio pametan poput zmije (usp. Matej 10,16) i ostavio ih bez riječi. Iskrenog dijaloga nije moglo biti. Iskrenost je nužna za razumijevanje s ljudima, prije svega, s Bogom. Vrlina koja na kraju postaje jednostavnost. Vidimo to u Djevici Mariji, u dijalogu s arkanđelom, koji je zaključen jednostavnim i posvećenim „neka mi bude po tvojoj riječi". Molimo je da možemo razgovarati s Bogom, da upoznavajući ga svaki dan, bolje upoznajemo sebe. Dakle, svjesni da smo i mi Božji hramovi (usp. 1. Korinćanima 3,16-17), željet ćemo pročišćenje svojih grijeha.