Evanđelje Lk 5, 27-32

U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?«

Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

Komentar

S razlogom možemo pomisliti da si je Matej, zbog svog socijalnog i ekonomskog položaja, mogao priuštiti liječnika ako mu je potreban. Zapravo nam Evanđelje govori da je, nakon susreta s Isusom, „priredio veliku gozbu kod kuće“. Takav trošak mogli su si priuštiti samo bogati ljudi.

Ali Matej, čak i da je svo svoje bogatstvo iskoristio da pokuša izliječiti svoje srce, nikada ne bi uspio. Ne zbog nedostatka novca, već zato što bolest njegovog srca nije bila tjelesna, već duhovna.

Božje milosrđe je besplatno. Oprost se, poput ljubavi, ne može kupiti. Da, možete kupiti tišinu, čak i zaborav, ali oprost ne možete.

Bog nam ne određuje cijenu da bismo stekli njegovo oproštenje, ali označava uvjet: pokajanje. Iako ni ovaj ne mora biti savršen, kao što vidimo u prispodobi o rasipnom sinu. Želja za povratkom i prvi korak dovoljni su za početak putovanja kući.

U ovo doba Korizme Crkva nas poziva na obraćenje. Ići kući. Da započnemo put natrag do Boga. Da biste se okrenuli, bacite sve stvari i krenite.

Sveci su nas naučili da se taj put do kuće putuje mnogo puta tijekom života. Zapravo, čak i mnogo puta dnevno. Poziv na obraćenje neprekidan je, baš poput duboke čežnje za srećom koja duboko kuca u našim srcima.

Odlazak do sakramenta pokore i jednostavno pokazivanje Gospodinu naših rana kako bi ih mogao izliječiti pomoći će nam da nastavimo lakšim i radosnijim putem života.