Evanđelje Mk 1, 29-39
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Komentar
Danas nam sveti Marko predstavlja nekoliko epizoda koje se odnose na početak javnog života našega Gospodina, one tri godine koje su uslijedile nakon trideset godina njegova skrivenog života, a koje za kršćane koji žive usred svijeta imaju tako veliko značenje. Zapravo, za pozivanje na tih trideset godina mogao bi se upotrijebiti izraz „Isusov uobičajeni život".
Današnji tekst nudi dobar sažetak kako je započelo ovo novo razdoblje njegova života koje će završiti s Mukom, njegovom otkupiteljskom smrću i njegovim slavnim Uskrsnućem, glavnom svrhom utjelovljenja. Ovaj sažetak također je izvrstan model za kršćane koji svoju apostolsku misiju moraju ispunjavati u svakodnevnom životu. Ako se pažljivo pročitaju, ovih 11 stihova na neki način opisuje jedan dan u Gospodinovu životu. Bila je subota, jer poglavlje započinje sa službom sinagoge, a također vidimo da su stanovnici Kafarnauma morali čekati do zalaska sunca kako bi mu donijeli svoje bolesnike, kako bi poštivali subotnji odmor. Na kraju tako intenzivnog putovanja, Isus ih sve prima: „mnoge je izliječio" i „protjerao mnoge zloduhe". Što bi nas trebalo potaknuti da mu se obratimo kada naiđemo na poteškoće ili imamo probleme, bez razmišljanja da mu možemo „smetati". Uvijek je dostupan. Također želimo biti uvijek dostupni onima oko nas.
Sveti Marko dodaje jedan red u nizu da je „u zoru, još za mraka, ustao, izašao i otišao na samotno mjesto i tamo se molio“, kao da želi naglasiti važnost koju je Gospodin dao molitvi, čak kad se osjećamo iscrpljeno. Bez molitve unutarnji život praktički je nemoguć, kao i jedna od njegovih najočitijih posljedica, ono što je sveti Josemaría nazvao kršćanskim „jedinstvom života“. Uvijek je neumorno ponavljao, „da postoji samo jedan život, sazdan od tijela i duha, i to je ono što mora biti sveto i puno Boga u duši i u tijelu" (Razgovori, br. 114).
Evanđelje nam stoga daje jasan primjer Gospodinova jedinstva života i kako je dobro iskoristio vrijeme koje mu je bilo dostupno svaki dan. U ovom retku možemo uspostaviti usporedbu između 24 sata dnevno i vremenskog ograničenja koje Bog ima u poznatim prispodobama o talentima: „Poslujte dok se ja ne vratim" (Lk 19,13) i deset djevica „zaručnik dolazi: izađite mu u susret" (Mt 25,6).
A to je da se u cijelom Svetom pismu često inzistira na ideji „pojma" za izvršavanje zadataka. Bog ne voli mlakost ili sebičnost, jer je na kocki spas duša i svijeta. Zamolimo Blaženu Djevicu, našu Majku, da za nas izmoli istu poslušnost i istu brzinu kojom je i sama odgovorila na najavu svetog Gabrijela: „Fiat mihi“.