Evanđelje Lk 17, 11-19

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neka selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!«

I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.

Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?«

A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Komentar

Isus ide sa svojim učenicima na put za Jeruzalem i susreće ovih deset gubavaca. Viču na njega izdaleka jer su, prema Mojsijevu zakonu, gubavci živjeli odvojeno [1] kako bi ostali ljudi izbjegli zarazu. Iz tog se razloga drže podalje.

Gospodin im govori da odu svećeniku, što je bilo predviđeno istim zakonom [2] za one koji su izliječeni od gube, pokazuje im da će biti izliječeni. Kažu nam da ih je bilo deset i da se vratio samo jedan, koji je također bio Samarijanac (između Samarijanaca i Židova bili su neprijateljski odnosi i nisu razgovarali međusobno) [3]. Samo se jedan vraća zahvaliti i slaviti Boga. O ostalih devet se ništa ne govori. S druge strane, onom koji se vratio zahvaliti Gospodinu, kaže mu Isus da ga je spasila njegova vjera.

Ponekad nam se može dogoditi isto što i onim devetorici. Naviknuvši se na Božje djelovanje u nama, možda od djetinjstva, možemo izgubiti iz vida neizmjernu veličinu Božjih darova. Suprotno tome, postoje ljudi koji su dugo živjeli daleko od Boga, puno puta jednostavno iz neznanja, a kad u sebi otkriju Božje djelovanje, osjećaju se dirnuto i ničice se klanjaju Bogu da bi zahvalili.

Zamolimo Gospodina da učimo od Samarijanca gubavca. Da se ne prestanemo iznenađivati, diveći se djelovanju Boga u nama.

[1] Usp. Lev 13, 45-46

[2] Usp. Lev 14, 2 i dalje.

[3] Usp. Iv 4, 9