Evanđelje Lk 16, 1-8

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'«

»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'«

»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

Komentar

Današnje Evanđelje nudi nam prispodobu koja u početku zbunjuje. U 16. poglavlju svog Evanđelja Luka počinje govoriti o bogatstvu. Učenja koja nam se tamo prenose nisu ograničena na donošenje presude o pohlepi ili rasipanju. Isus želi da učenici shvate kako treba iskoristiti vrijeme jer je Kraljevstvo već blizu, i to je dobro kojemu se prije svega mora težiti: « Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.»(Mt 6,33).

Prispodoba nam govori o rasipnom upravitelju, kakav je bio i rasipni sin (Lk 15,13). Njegov gospodar, vidjevši da nije postupio razumno, u okviru nadležnosti svog rada, odlučuje se odreći njegovih usluga i traži od njega da napusti posao kojeg će preuzeti netko drugi. Budući mu prijeti ulica, upravitelj kalkulira, razmišlja što nije spreman učiniti i odjednom mu pada na pamet ideja: "Sprijateljit ću se s dužnicima, smanjujući iznos njihovih dugova!" Isus, dakle, iznenada - ovo je učinak iznenađenja koji je Gospodin tražio u svojim prispodobama - hvali ovog nepravednog čovjeka. Ali ne hvali ga zbog nepoštenja, već zbog brzine i lukavosti kojom je postupio u ono malo vremena koje je imao. Odnosno, zbog napora koji je uložio u ono što je želio.

Stoga prispodoba donosi presudu o stvarima, tražeći od učenika da budu dobri upravitelji materijalnih dobara: u skladu s onim što je potrebno i stavljajući drugima na uslugu ono što imaju (usp. Lk 16, 19-31). Ali, svojim nas riječima Isus također potiče da iskoristimo sadašnje vrijeme u doba spasenja, znajući da se budućnosti teži danas i sada, jer, «što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? (Mt 16,26). Sveti će Pavao reći ovako: «Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!"(Ef 5,15-16); " Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa." (2Ko 6,2).