Evanđelje Mk 3, 13-19
U ono vrijeme: Uziđe Isus na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle.
Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
Komentar
Isusova djela istodobno djeluju i znače. Sad se popne na visoko mjesto i pozove dvanaestoricu. Dvanaest je bilo izraelskih plemena. Na ovih dvanaest gradit će se novi Izrael, Crkva. Isus je, prema riječima svetog Pavla, glava Crkve, u njemu pronalazi svoju koheziju i od njega dobiva život. Ti su ljudi postali dionici Isusove moći: Njegovom će riječju doći do srca ljudi i potaknuti ih na obraćenje i otvoriti se milosti; svojom će vjerom istjerati demone i izliječiti bolesne. Pozvani smo i mi da sudjelujemo u toj misiji. To će biti i naša vjera kroz koju će Isusova snaga djelovati u srcima ljudi s kojima razgovaramo.
Benedikt XVI u svojim razmišljanjima o apostolima razmatra raznolikost među njima. Postoje mirni i promišljeni. Nagli i žestoki. Stari i mladi. Ribari i poreznici. Skromni i iskusni. Sa svima njima mora ići u sva okruženja i razgovarati sa svim vrstama srdaca. Isus je došao pozvati sve. Njegova je misija univerzalna. Nadalje, on nas slobodno bira, baš kao što Duh daruje svoje darove kako njemu odgovara. I sve to, tako da tijelo koje je Crkva može skladno rasti međusobnom predanošću. Tu smo i mi, a to je razlog za radost i istovremeno je slatka odgovornost.
Poistovjećivanje s Kristom je progresivno. Kad netko krene putem, čak i ako je poduzeo odlučan korak - onaj koji ne započne, ne može nikamo stići - još uvijek treba učiniti sve. Dvoje ljudi koji se vjenčaju međusobno si ne kažu: "Pa to je to", već: "Pa, sad naša priča počinje." A da bi se ta priča ostvarila, potrebno je svakodnevno rasti u ljubavi, ići naprijed, tražiti resurse koji omogućuju suočavanje s izazovima koji dolaze. Nitko ne poriče Krista preko noći, ali čini to malo po malo, svojim odlukama, djelima i propustima. Otuda i potreba da se uvijek pazi na cilj, s poniznošću i rastućom željom, koja se očituje u svakodnevnim djelima ljubavi.