Evanđelje Mt 5, 20-26

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: 'Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.' A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: 'Glupane!' bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!' bit će podvrgnut ognju paklenomu.

Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.

Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš posljednjeg novčića.«

Komentar

Isus Krist nije došao ukinuti zakon, već ga učiniti punim. S Njim i u Njemu život kršćanina prestaje biti život pun obaveza, dužnosti i praksi, te postaje život prepun predaje i pune sreće.

Dakle, obogaćen je propis "ne ubij". Zanimljivo je primijetiti kako što je prekršaj manji, to je sud veći i kazna koja se izriče je veća. Ispunjenje bijesa podrazumijeva krivnju za suđenje, koje je sud odredio za ubojicu; onaj koji vrijeđa kriv je za strožu presudu od prethodne; psovka sa sobom nosi i paklenu vatru; i na kraju, imati nešto protiv brata pretpostavlja da je izvan zajednice s Bogom.

Isus Krist izazvao je ogorčenost kada je govorio na ovaj način. Ali on to čini kako bi ukazao na korijen problema, ono što je uistinu na kocki: zajedništvo s Bogom proizlazi iz zajedništva s ljudima.

Ne ubijanje ne znači nanošenje štete drugome, već traženje zajedništva s drugim, istinski ulazak u njegov život, noseći život drugog na vlastitim ramenima.

Srednjeg puta nema. Ili se život drugoga radikalno voli ili je uništen. Ili uživam u prisutnosti i životu drugog, ili ga odbijam, eliminiram, uklanjam iz sredine.

To je život koji nam nudi Isus Krist, to je punina: biti u životima drugih. Uživajte u njihovim uspjesima, talentima i sposobnostima, radostima, projektima; hodati s njima u njihovim neuspjesima, u njihovoj tuzi, u njihovoj boli. Potpuno ih zagrlivši; opraštajući im i prihvaćajući njihov oprost.

Novo življenje. Izvan nas samih.