Evanđelje Mk 11, 11-25

Uz klicanje mnoštva uđe Isus u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ine bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici. Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!« Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. Kad su ujutro prolazili mimo ione smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.« Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš ikoji je na nebesima otpusti vaše prijestupke.«

Komentar

Danas razmišljamo o Isusu i zadivljeni smo njegovim autoritetom. On je Učitelj koji podučava djelima i riječima. Dolazio je iz Jerihona, gdje je upravo vratio vid Bartimeju, i stiže u Jeruzalem. Tamo je ušao proglašen Mesijom, stiže u Hram i sve promatra... možda rastužen; ali kasni i vrijeme je za odmor u obližnjoj Betaniji. Odatle se ujutro vraća u Sveti grad; na putu proklinje smokvu koja je izgledala plodna i sposobna da utaži glad; zatim, ulazeći u Hram, ne suzdržava revnost za Očevu kuću, „kuću molitve" i ispunjava ono što je prorok najavio: „Toga dana više neće biti trgovaca u Hramu Gospodina"(Zaharija 14,21). Sutradan nas Isus podsjeća da će se čuti onaj tko se moli Bogu sa sigurnom vjerom i oslobođen svake ogorčenosti prema bližnjemu.

Sve se to događa u danima koji prethode Muci. Zbog toga autoritet i nauk Isusa, Mesije, „proroka koji dolazi“ (Ponovljeni zakon 18:15), sjaji snagom i nije ga briga za planove poglavara naroda da stanu na kraj Njemu: iznad svega mu je ispunjenje Očeve volje za spas svih.

Isus nas snažno poziva da budemo duše molitve. Svakako, privilegirano mjesto za naš odnos s Bogom je „kuća molitve", gdje je sve uređeno da olakša štovanje jedinog Boga, prisutnog u Euharistiji. Tada naša vjera postaje svemoćna, nepobjediva i donosi očekivane plodove. U svoju molbu uključujemo srce koje oprašta onima koji su nas uvrijedili. Napokon, Isus nas uči koliko je važno kada učenik moli s vjerom. Evo kako nas je na to podsjetio sveti Josemaría: „Kad bi kršćani uistinu živjeli prema svojoj vjeri, dogodila bi se najveća revolucija svih vremena ... Učinkovitost otkupljenja ovisi i o svakome od nas! –Molite”.