Evanđelje Mk 12, 35-37

U ono vrijeme: Naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?« Silan ga je svijet s užitkom slušao.

Komentar

Jučer smo razmatrali Isusov odgovor na pitanje koje je pismoznanac postavio o tome koja je prva zapovijed Božjeg zakona i kako se Gospodin pozvao na poznatu priču o ujedinjenu u dužnosti prema bližnjemu.

U današnjem Evanđelju prikupljeno je Gospodinovo učenje koje je velika pomoć za bolje razumijevanje tajne njegova identiteta.

Kroz cijelo Evanđelje Isus se postupno objavljivao ljudima, na primjer, kad ga je sveti Petar priznao kao Mesiju (usp. Mk 8,29) ili kad ga je slijepi Bartimej nazvao milosrdnim sinom Davidovim (usp. Mk 10, 47 -48).

U današnjem odlomku Isus poučava svoje učenike, iako još uvijek prikriveno, da su svi naslovi koje mu pripisuju ispravni, ali još uvijek nepotpuni. I istina je da je Gospodin Mesija, očekivani Sin Davidov, onaj kojeg je Bog poslao, ali, prije svega, on je Božji Sin.

Pitanjem koje Gospodin postavlja želi ih uputiti prema transcendenciji i natjerati ih da shvate da Mesija nije bio običan čovjek, već netko božanske naravi. Rekavši da je David napisao psalam koji im citira (usp. Ps 109), Isus izlaže mesijansko značenje ovih riječi: „Gospod reče Gospodinu mom.“ A to je da je ovaj drugi „Gospodin" Mesija, a Isus se implicitno poistovjećuje s njim.

Na taj se način misteriozno transcendentni Mesijin karakter izražava paradoksom da ga je sin - shvaćen kao Davidov potomak -, međutim, nazvao svojim Gospodinom, jer on nije samo Davidov sin, već Božji sin.