Evanđelje Mk 6, 34-44
U ono vrijeme: Vidje Isus silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.
A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?«
A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« I zapovijedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.
Komentar
Isus nam je potreba. Bog nas je stvorio na takav način da nas sama dinamika našega života podsjeća da smo bića koja su u osnovi potrebna: hrane, obrazovanja, naklonosti i odmora. Sve što je izašlo iz Božjih ruku za nas je pedagogija. Ovce bez pastira su izgubljene. Izgubljeni su i ljudi, a da im netko ne da hranu koja im je snaga i vodilja u životu. Isus nam je došao donijeti tu hranu: u njemu nalazimo smisao svog života; zahvaljujući njemu tama koja nas je spriječila da se prepoznamo očito se raspršuje. Na isti način možemo tijelu davati sve vrste hrane, ali ne hranimo se svakom hranom na isti način. Sam Krist postaje hrana par excellence.
Oni ljudi koji su slijedili Isusa zaboravili su na tjelesnu hranu. I Gospodin je to iskoristio da prosvijetli učenike. Hrana se ne može dugo odgađati. Ali gdje se nalazi ta hrana? O kojoj hrani zapravo govori Evanđelje današnje Mise? Kupuje se tjelesna hrana. Međutim, učenici nisu mogli pružiti tu hranu mnogim ljudima. Pa zašto ih je Isus zamolio da nahrane toliko? Jer postoji hrana koju bi mogli dati. Hrana koja se, velikodušno ponuđena, množi i, kao što se dogodilo udovici, o kojoj nam govori prva knjiga o Kraljevima (17,8-16), čak i ako je slabo dostupna, ne ponestane.
Riječ Božja mora proći kroz sve vrijeme i prostor, tako da, iz vijeka u vijek, doseže sve kutke svijeta. I to čini na određeni način preko svojih proroka, zaduženih da ljudima iz njihove okoline donosi hranu Riječi, tako da je oni, pak, nose drugima, a time se hrana množi i može se hraniti sve više i više osoba, na sve više mjesta. Isus nas podsjeća da se njegov zahtjev da nahrani gladne odnosi na sve kršćane. Na nama je da vidimo kako to svakodnevno svojim riječima i svojim djelima ostvariti.