Evanđelje Mt 13, 54-58
U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.
Komentar
Isus se vraća u svoj grad, u Nazaret. Mjesto njegovog djetinjstva i mladosti. Gdje je od Josipa naučio obrtnički zanat.
To je također mjesto vjere, kuća Marije i Josipa. Mjesto na svijetu gdje je riječ postala tijelo, zahvaljujući ženi koja je uronila u Božji plan i muškarcu koji se usudio sanjati Božje snove.
A to je i mjesto nevjere. Isus se vraća u svoj grad i susreće neke muškarce i žene koji ne otvaraju vrata njegovu otkupiteljskom djelu, jer ostaju prikovani uskim, malim, ograničenim pogledom. Nesposobni vidjeti Sina Božjeg u Isusu.
Ljudi su zapanjeni prepoznavanjem Isusovih čudesa. „Odakle ta mudrost i te moći?“ Pitaju se zadivljeno. Ali, istodobno, Isusa uokviruju u svoj uski i siromašni plan, u svojoj horizontalnoj viziji života: on je sin Josipa i Marije, jedan od nas.
Oni ne žele vidjeti u Isusu Sina Božjega, proroka koji govori u ime Božje.
Na neki se način isto može dogoditi i nama kada gledamo svoj život. Da bismo postali sami, moramo otkriti u svojoj horizontalnoj dimenziji, u svom svakodnevnom životu, svoj istinski identitet: mi smo djeca Božja, pozvani govoriti u ime Boga.
Naši obiteljski odnosi, naš rad, naše kvalitete i talenti, naša prijateljstva, naša povijest nisu dovoljni da objasne tko smo. Moramo ući u vertikalnu dimenziju. Živite na ovom svijetu onakvima kakvi zapravo jeste: djeca Božja.
U svojoj obitelji, u svojim poslovima i svakodnevici, u svojim prijateljima, gdje živimo, djeca smo Božja, govorimo u ime Boga, sve ispunjavamo Božjim imenom, činimo prisutnim pogled i glas Isusa Krista.
Više smo nego što se samo vidi. Mi smo prekrasno Božje djelo. U našem životu blista sva ljubav kojom nas je Bog stvorio i sva naša sposobnost da mu svaki dan kažemo da.