Evanđelje Mt 19, 3-12

U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«

Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i — otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — pa se oženi drugom, čini preljub.«

Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

Komentar

Ovo pitanje koje su neki farizeji postavili Isusu vrlo je aktualno za nas. Čini se da je i tada, kao i danas, razvod bio na dnevnom redu, čak i „iz bilo kojeg razloga". A u dalekoj prošlosti to je moralo biti nešto toliko rašireno da je čak i Mojsije, u Izraelu, morao sve zakonski donijeti, kako bi sebarem malo zaustavilo, kao manje zlo. Međutim, Isus se u svom odgovoru ne vraća u prošlost, već u podrijetlo svega, kada je sam Bog uspostavio neraskidivu zajednicu između muškarca i žene. Uzor ovog saveza bit će vjernost Boga svom narodu. Ovako to izražava prorok: „Oženit ću te zauvijek sa mnom, oženit ću te sa mnom po pravdi i pravu, u ljubavi i milosrđu. Zaručit ću te sa mnom u vjernosti i spoznat ćeš Gospodina”. Izraz „osim bluda" ne izražava da bi nevjera mogla biti razlog za razvod braka. Izraz koji se koristi u grčkom, izvornom jeziku evanđeoskog teksta, prije se odnosi na nelegitimnu zajednicu koja se ne može izliječiti (na primjer, incest), pa se stoga mora raspustiti. To ne bi bilo iznimka od neraskidivosti.

Stvoritelj želi i blagoslivlja brak, za sreću supružnika i djece, i dobro cijele ljudske zajednice. To je božanski poziv i kao takav zahtijeva razboritost, pripremu i odlučnu volju tražiti dobro drugoga i obitelji, ustrajati iz dana u dan u međusobnoj ljubavi. Sve uz pomoć božanske milosti, za prevladavanje poteškoća na putu. Mogli bismo reći da Isus „pati" zbog svake nevjere i raskida: „Zato što je Jahve bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza. Nije li On načinio jedno jedino biće dahom životnim obdareno? A što to jedino biće traži? Božanski naraštaj“! (Malahija 2,14-16).

Možemo zamisliti dom Nazareta: tamo je Isus, dijete i adolescent, svjedočio nježnoj ljubavi Marije i Josipa. U svom savršenom čovještvu „rastao je u mudrosti, u dobi i u milosti pred Bogom i ljudima" (usp. Luka 2,52), pod zaštitom primjera svojih roditelja.