Evanđelje Mk 6, 14-29

U ono vrijeme: Dočuo za Isusa i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«

Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«

Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

Komentar

U Markovom Evanđelju izvještaj o mučeništvu Krstitelja uokviren je između slanja dvanaestorice apostola i njihovog povratka, kao da želi ukazati na to da je mučeništvo mogućnost na horizontu apostola Isusa Krista.

Ali detalji izvještaja unaprjeđuju nešto o Gospodinovoj žrtvi. Poput Učitelja, Ivan se nije bojao reći istinu: "Nije ti dopušteno imati ženu svog brata", a svi, uključujući Heroda, mislili su da je pravedan i svet čovjek, poput Isusa za kojeg su ljudi to govorili " Sve je dobro učinio "(Mk 7,37).

Ivanova sudbina, poput Isusove, pala je u ruke ljudi poput Heroda i Pilata, slabih i bojažljivih, koji nisu željeli uznemiriti druge, do te mjere da su žrtvovali istinu kako bi izbjegli osobne probleme. I prorok i Mesija umiru okrutnom smrću u samoći zatvora i križa. I na kraju, obojici učenici dolaze po tijela i stavljaju ih u grobnicu.

U to se vrijeme toliko govorilo o mučeništvu Krstitelja da su ljudi vjerovali da taj prorok još uvijek djeluje: „Ivan Krstitelj uskrsnuo je iz mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."

Ivan je prvi koji oponaša Gospodina u njegovu „polaganju života za svoje prijatelje". Zato je on jedini svetac čije rođenje i smrt Crkva liturgijski slavi.

Dok ponovno čitamo mučeništvo ovog svetog čovjeka, možemo se sjetiti da smo svi pozvani biti mučenici, svjedoci istine. Kao i u Krstitelju, svatko u nama mora vidjeti sličnost s Isusom.

Ne možemo se bojati očitovanja prisutnosti Boga u svom okruženju, noseći s radošću rizike koje podrazumijeva koherentnost vjere koja se živi s velikodušnošću. Kristov život i smrt moramo učiniti svojim. Umrijeti kroz poniženje i pokoru, kako bi Krist mogao živjeti u nama kroz Ljubav . (usp. Sveti Josemarìa, Križni put XIV)