Evanđelje Mt 22, 1-14
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'«
»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«
»Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'«
»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«
Komentar
Isusove prispodobe su neiscrpne i ne možemo se osjećati izuzetima od bilo koje od njih. Nitko ne može reći: „ne, ova parabola nema veze sa mnom." Svaka je izravni Gospodinov poziv da pregledamo stanje svoje duše.
Ona koje nalazimo u današnjem Evanđelju dopušta mnoge razine čitanja, ali ovaj put možemo pogledati detalj: činjenicu da kralj priprema gozbu za proslavu vjenčanja svog sina. Tko je taj kralj? Bog Otac. Tko je Sin? Očigledno, Isus Krist. Tko je djevojka? Crkva.
Pa kakva je to večera? Sveta Misa.
Svaki dan, neposredno prije pričesti, iz svećeničkih usta čujemo: Evo Jaganjca Božjega, koje uzima grijehe svijeta, blagoslovljeni pozvani na večeru Gospodnju. Ove su riječi kombinacija onoga što sveti Ivan Krstitelj govori svojim učenicima (usp. Ivan 1,29) i onoga što je objavljeno pred kraj Otkrivenja: „Blaženi pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu" (19, 9 ).
Ne gubimo iz vida činjenicu da Gospodin ovu prispodobu govori glavarima svećeničkim i starješinama u narodu, to jest ljudima koji se smatraju pobožnima. Iz tog razloga, vrlo je važno da se mi koji pokušavamo svakodnevno živjeti euharistiju osjećamo izazvani ovim Isusovim riječima. Na svakoj Misi Gospodin očekuje da prisustvujemo s odgovarajućim rasporedom.
Jer, ako iskreno ispitamo, shvatit ćemo da smo ponekad na misi prisutni tijelom, ali glava nam je negdje drugdje: oni su otišli, tko na svoje polje, tko za svoja posla. Dok se Jaganjčevo vjenčanje događa, toliko puta razmišljamo o svojim beznačajnim brigama.
Ili možemo biti i taj čovjek koji nije nosio vjenčano odijelo, bilo zato što se čini da naš vanjski izgled odaje da mu ne pridajemo važnost koju ima, ili zato što nismo posvetili dovoljno pažnje pripremi duše, brinući se o duši kroz čestu ispovijed i svakodnevnu molitvu.
U svakom slučaju, današnje Evanđelje predstavlja nam se kao prekrasna prilika da ponovno otkrijemo da je Euharistija pignus vitae Eternale: zalog (koji je sinonim za jamstvo) vječnog života. Živjeti Misu kakva jest, kao raj na zemlji, bit će ono što će nam otvoriti vrata Vječnosti.