Evanđelje Lk 21, 20-28

U ono vrijeme:

Reče Isus svojim učenicima:

»Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.«

»Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena poganâ.«

»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati.

Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.«

Komentar

Današnje nas Evanđelje navodi na razmatranje nečega što vjera najavljuje, a znanost potvrđuje; da je ovaj svijet privremen. Poznati svemir završit će onog datuma kojeg je odredila Božja mudrost, a njegov će kraj biti objavljen, tako da se svijet može pokajati i pripremiti za veličanstveni Gospodinov dolazak.

Uz sve to, mi kršćani pozvani smo strastveno voljeti svijet, kao što kaže jedna od najpoznatijih homilija svetog Josemarije, jer je izašao iz Božjih ruku i pročišćen dragocjenom Krvlju Otkupitelja, ali znajući da ovdje nemamo stalno prebivalište koje je Bog predvidio za one koji vole novo Nebo i novu Zemlju.

Važno je da znamo primijetiti Božje znakove. Ne radi se o tome da živimo u tjeskobi, već o tome da zamolimo Duha Svetoga da nam pomogne razumjeti znakove vremena. Bila bi tužna stvar živjeti tako rastreseno, toliko zaokupljeno stvarima na zemlji, da ne primjećujemo Božje providnosti i zaboravljamo jedino potrebno: da mu damo slavu na način na koji On želi da mu je damo.

Dajemo mu slavu kada tražimo dobro drugih, jer Bog je ljubav i ljubeći onako kako On želi da volimo, doprinosimo jasnoći njegove ljubavi, njegovog Bića u svijetu.

U Evanđelju nam Gospodin govori o Božjem gnjevu. Sveta pravda, sveta srdžba Božja, kompatibilna je s njegovom dobrotom i njegovom beskrajnom ljubavlju; one nisu nespojive stvarnosti, već očituju božansku ljubav, jer je božanska ljubav čista, savršena: Bog ne može sjediniti bezljublje sa svojim Bićem.

Ljubav prema Bogu nije nametnuta slobodnim bićima, ali ako netko odbije božansku milost, naći će slom srca, pustoš, vječnu smrt, pakao.