Evanđelje Mk 7, 24-30

U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.«

A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

Komentar

Kako je ta Sirofoničarka saznala tko je Isus? Evanđelje nam o tome ništa ne govori. Zbog svog podrijetla vjerojatno ne bi živjela daleko od Galileje. I ondje je Gospodin učinio mnoga čudesa i ljudi su bili oduševljeni njegovim propovijedanjem. Osim toga, nada u dolazak Mesije kružila je među Židovima i logično je da su susjedni narodi znali ponešto o željama naroda Izraela.

Bilo kako bilo, ta je žena imala srce otvoreno za Božje djelovanje. Komentari o Isusovoj dostupnosti da služi ljudima u nevolji - bolesnim, opsjednutima itd. - raspalili bi im nadu. Čini se da u dijalogu s Kristom priznaje da izraelski narod ima poseban odnos s Gospodinom, jer je sličan sinu koji je za očevim stolom. Stoga možemo pretpostaviti da Sirofoničanka vjeruje u obećanja koja je Bog dao Židovima. Ali ona također naslućuje da taj Gospodinov odnos sa svojim narodom nije zatvoren u sebi, već da se nekako Božja milost prelijeva da dosegne cijelo čovječanstvo.

Ova je žena uzor poniznosti i povjerenja. Nema sumnje u tome da spusti čelo na zemlju pred noge tog stranog proroka. A zna inzistirati i kad se čini da nema puno argumenata da postigne svoj zahtjev. Neka i naša vjera zna kako prevladati granice i neka se preobrazi u stalnu molitvu, punu prepuštenosti Gospodinu, koji nikoga ne gleda ravnodušno.