Evanđelje Mk 10, 46-52
U ono vrijeme: Kad je Isus ,s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.
Komentar
Akter današnjeg Evanđelja morao je biti dobro poznat među učenicima, kad je evanđelist spomenuo njegovo ime i ime njegova oca. Lako ga je zamisliti kako prepričava svoje nezaboravno iskustvo odlaska iz Jerihona. Zamislimo ovaj susret dvojice muškaraca: sina Timejeva i sina Davidova. Prvi je slijep i siromašan; drugi je svjetlost svijeta i bogat milosrđem.
Sljepoća i siromaštvo ne sprječavaju Bartimeja da čuje. U njegovim dugim satima „pokraj ceste" s vremena na vrijeme zazvonili bi novčići koji su mu ublažavali teškoće. Tog dana umjesto toga njegove su uši začule nešto novo: Učitelj iz Nazareta je prolazio. I počeo je vrištati moleći za milost. Tada je slušao prijekore mnogih koji su ga ušutkavali. Ali njegovi su vapaji bili glasniji i dopirali su do ušiju Isusa, koji ga je pozovao. Ne obazirući se na ono malo što je imao, ogrtač i nešto novčića, susreo je samog Boga. Ispunilo se ono što je možda Bartimej već mnogo puta molio: „Gospodine, usliši molitvu moju, vapaj moj k Tebi da dođe" (Psalam 102,2).
A Bartimej je svojom snažnom vjerom zadobio lijek od Učitelja. A priča se nastavlja novim životom. Više nije „u susjedstvu", već na putu, putujući njime. Isus je tvoj put. U Bartimeju se čini da se ispunilo ono što također svjedoči sveti Pavao: „što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem" (Filipljanima 3:13).
Često nam se može dogoditi da nam nije jasan put. Vrijeme je da oživimo vjeru ustrajnijom molitvom, spremni poslušati i savjete dobrog prijatelja („Hrabro samo, ustani, zove te") i napokon steći snagu koja nas tjera na skok, ostavljajući sve ono što može biti smetnja za slijediti Učitelja: ogrtač, naša sljepoća, naša prošlost... Učinimo Bartimejevu molbu svojom, kako nas savjetuje sveti Josemaría: „Stavite se svaki dan pred Gospodina i poput onog čovjeka u nevolji iz Evanđelja, recite mu polako, sa svom željom svog srca: Domine, ut videam! „Gospode, da progledam!; da mogu vidjeti što očekuješ od mene i boriti se da budem vjeran”.