Evanđelje Lk 15, 1-10

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«

»Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

Komentar

Jedna od najupečatljivijih stvari u Isusovom životu je ta da se nitko od onih koje je smatrao grešnicima nije osjećao odbačenim od strane našega Gospodina. Luka to kaže ovako: "Svi carinici i grešnici dolazili su k njemu." Imao je riječi za sve, dobrodošlo srce i milosrđe, poticao je sve da svoj odnos s Bogom shvate ozbiljno, jer prihvaćanje i milosrđe ne zatvaraju oči pred potrebom odbacivanja grijeha i činjenja dobra. Dobrodošlica koja se istodobno predala: "A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije" (Rim 5,8). To je prvo obnavljanje ljubavi: "Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi." (1 Iv 4,19).

Oni carinici i grešnici znali su da ih Isus želi i poziva. Naš se Gospodin moli ovako: «Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih te nijedan od njih ne propade“ (Iv 17,12). I učinio je to poput pastira koji izlazi tražiti ovce: jer nas je Otac dao u njegove ruke, jer zna na što smo pozvani i voli nas božanskom ljubavlju, jer želi da se nitko ne izgubi. Istu tu ljubav traži od nas kad nas imenuje svojim izaslanicima: "Posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći" (Lk 10,1). Isus želi da oni koji ga slijede dijele njegovo isto srce.

Primjeri koje Gospodin postavlja izazov su ljudskoj logici. Pastiru nije lako napustiti cijelo stado i potražiti jednu ovcu ako postoji rizik za ostale. Ali Isus dobri pastir to čini: to je stvarnost njegove brige za svakoga. A njezin napor da nas privuče Ocu sličan je naporu žene koja je izgubila svakodnevno uzdržavanje svoje obitelji: njezin napor traženja proporcionalan je ljubavi prema bližnjima. Isus nas potiče da rastemo u istinskoj ljubavi prema bližnjemu, prema njegovu vječnom životu. Ta će ljubav uroditi plodom u molitvi, inventivnosti i odlučnosti da jedni drugima pomognemo prepoznati što nas udaljava od Boga i rasti u željama za čistim srcem.