Evanđelje Lk 9, 22-25

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«

Komentar

Isus je s ljubavlju i suosjećanjem pružio svima ruku. Činio je čuda. Govorio je kao što nikad nitko nije govorio. Sa svima se potrudio do te mjere da uopće nije znao gdje će noću položiti glavu. Oprostio je grijehe. Izgonio je demone. Isus je ušao u sve kuće ijeo je čak i s carinicima. A također je duboko i povjerljivo razgovarao s farizejima koji su mu se povjerili. A hranio je i mnoštvo ako je trebalo. Njegova osobnost morala je biti (i još uvijek jest) vrlo atraktivna. Nadalje, Isus je htio sve nazivati prijateljima i ponašao se prijateljski sa svima; s Galilejcima, Judejskim Židovima i sa Samarijancima i strancima ...

Unatoč njegovoj dobroti, Gospodina su neki odbili ... Starješine, veliki svećenici i neki pismoznanci bili su krivi za Isusovu smrt, kao što i sam objavljuje u Evanđelju. Kao da ostaju slijepi za dobrotu Gospodnju.

Danas si nastavljamo postavljati isto pitanje koje su tada mogli postaviti njegovi učenici; Kako je moguće da Isusa- dobrog kakav je, tako dragog, netko želi osuditi na križ?

Zasigurno se odgovor sastoji iz mnoštva razloga, samo Bog zna. Ali možda je dovoljan razlog taj što je Učitelj učinio još jednu stvar, vrlo dobru, ali ne uvijek spretnu za stvaranje prijatelja: Isus je uvijek govorio istinu. Istina je vrlo dobra, ali, kao što je poznato, istinu nije uvijek lijepo čuti. Isus, koji je uvijek bio vjeran Očevoj misiji, nikada nije šutio. I ta ga je rječita vjernost dovela do Križa.

Za kršćanina ovog stoljeća, možda više nego ikad, uzimanje križa svaki dan sastoji se u ponavljanju istih Kristovih istina istim Kristovim riječima. Bez straha od života. Bez straha od smrti. I s milošću. S Marijinom milošću. To je uvijek moguće.