Evanđelje Mt 11, 28-30

U ono vrijeme: Reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Komentar

Sveto pismo često govori o životu u smislu hodočašća: koračamo, osobno i kao narod, prema odmoru koji se ovdje ne možemo u potpunosti uživati. Međutim, onaj koji će nam pružiti taj odmor, Krist, hoda s nama; štoviše, hoda „u nama“, i zato je odmor već moguć dok smo na hodočašću, iako ga ne možemo u potpunosti doživjeti. Ključno je shvatiti Isusovu prisutnost u našim srcima i staviti se u njegove ruke: hodati u dijalogu s njim, dijeleći s njim sve naše želje i brige.

Nedugo prije riječi koje čitamo u Evanđelju današnje Mise, Isus je govorio o potrebi dobrih pastira koji idu raditi u obilnoj žetvi (Mt 9,35-38); odabrao je Dvanaest apostola i dao im upute za misiju (Mt 10,1-42); govorio je o stavu onih kojima se propovijeda Evanđelje (Mt 11,1-24); i izrekao je Ocu dragocjenu zahvalnost što je malenima želio otkriti tako velike stvari (Mt 11, 25-27). Ne samo da normalno hodočašće života proizvodi umor i klonulost, već tome moramo dodati i ono što stvara sama zadaća. Iako je zapravo čitav naš kršćanski život misija: to nisu dvije stvari koje se mogu razdvojiti.

Umor i klonulost mogu nastati i zbog nedostatka sluha onih kojima smo poslani. Krist nam pomaže da shvatimo taj umor (usp. Kol 1,24). I izvršiti misiju uzimanja Evanđelja i stvaranja vlastitog života s pravom namjerom. O Bogu ne govorimo samo onima za koje znamo da će odgovoriti. Kad je poslao Jeremiju i Ezekiela, rekao im je da ih mnogi neće slušati, ali da više nitko ne može reći da među njima nije bilo proroka (Jr 7,27; Ez 2,5).

Krist nam je svojim životom ostavio neke otiske stopala koje trebamo slijediti (1P 2,21) i time je iskusio naš umor: hodao je i hoda među nama svojim krotkim i poniznim srcem poput dobrog pastira koji nikada ne prestaje tražiti i brinuti za svoje ovce. Njegovim srcem težina života, iako je još uvijek težina, nosi se na drugi način. Tako je to izrazio sveti Pavao: „Uvjeren sam da patnje sadašnjeg vremena nisu usporedive s budućom slavom koja će se očitovati u nama" (Rim 8,18).